VINKOVCI, U protekle dvije godine u razvoj Vinkovaca uloženo je više od miljardu kuna, podatak je koji se mogao čuti ne svečanoj sjednici Gradskog vijeća Vinkovaca održanoj u petak u povodu Dana grada, a jedan dio tog novca otišao je i na uređenje grada, kako bi vinkovačke ulice i trgovi bili mjesto ugodnog življenja.
U kratkom vremenu, mnogo toga je učinjeno boljim nego što je bilo, od javne rasvjete i rekonstrukcije cijelih ulica poput Glagoljaške do izgradnje dječjih igrališta i uređenja središta grada koje je završilo upravo ovih dana završetkom obnove gradskog parka u kojem je novim sjajom, pored “srca” parka, spomenika Sv. Trojstva, zasjala i fontana u čijem središtu nalazi spomen obilježje stradalima u Domovinskom ratu “Hrvatska ruža”, rad akademskog kipara Ivana Križanca.
I nije prošao niti tjedan dana od kako je voda potekla fontanom, a skupina djece ohrabrena i poticana od onih koji bi im to svakako trebali zabraniti, našla je za shodno da uđe u fontanu i osvježi se vrućeg srpanjskog nedjeljnog dana, dok je temperatura na termometru lagano, ali sigurno prelazila 30 stupanj. Djeca ko djeca, rekli bi, ali…Srećom je sve završilo samo rashlađivanjem dječjih nogica, no moglo je završiti i drugačije, primjerce posjetom traumi i hitnom prijemu opće bolnice. Ono što zabrinjava, stav je odraslih koji su se nalazili u pratnji djece i među kojima su pojedinci i pomagali djeci da uđu u fontanu, kao da je bazen u pitanju. Osim što su se mogli okliznuti i pasti te ozlijediti na dijelove fontane i spomen obilježja, ulažanjem u fontanu uništava se sustav fontane, a koji je vrlo osjetljiv. Nisu naime, vinkovačke fontane poput rimskih i drugih velikih fontana u svijetu koje su veliki sustavi i da bacite i cijelu veknu kruha, ne bi se ništa dogodilo. Ovo su mali sustavi kojima ogromne probleme može napraviti i jedan bobi flips.
Stoga je, želimo li uživati u žuboru njihove vode, na fontane je potrebno paziti i ne smatrati ih koševima za otpatke, što je nažalost navada jednog dijela građana. Posebice je to uočljivo kod Zdenca vučedolskog ljevača bakra u pješačkoj zoni u koju djeca, dok im roditelji ispijaju kavicu na terasi obližnjeg kafića, ne mareći previše što im potomstvo radi, u zednac ubacuju već spomenuti bobi flips, kifle, kašikice od kave i svega što im se nađe pod rukom. A nađe se i onih, ponešto starijih kojima je, valjda jako zanimljivo, kada u zdenac, koji simbolizira 8.000 dugu povijest života na tlu Vinkovaca, usipaju deterdžent ili boju.
Ništa bolje ne prolazi niti fontanica na kraju Gagoljaške ulice koja zbog vandalskih pobuda pojedinaca, više je suha nešto što žubori. Napada nekulture pojedinica nije imuna ni, po mnogima, najljepšlja vinkovačka fontana, ona ispred nekadašnje PIK-ove zgrade, na Trgu Oriona. Zašto je tomu tako i ima li uopće lijeka kako bi se pojedinci prestali s uništavanjem gradske imovine, koja je i imovina svih onih, koji žive u Vinkovcima i žele da taj grad bude mjesto ugodnog življenja, a ne sredina začepljenih fontana, polomljenih klupa, izgaženog i počupanog zelenila i cvijeća.
Doduše, sve donedavno u Vinkovcima je postojala samo fontana u gradskom parku pa pojedinici možda jednostavno nisu imali vremena prilagoditi se toj spoznaji i osvjestiti čemu fontane uopće služe, neki su jednostavno rezonirali voda je voda, pa što da idem na Banju ili bazene, kada se mogu i ovdje osvježiti. A nekima fontane jednostavno služe kao koševi za otpad iz čiste objesti i frustracija životnim nedaćama. Fontane su dakako, ovdje samo simbol i nisu jedine koje su izložene vandalizmu i rušilačkom nagonu pojedinaca. Ima tu i iščupanih prometnih znakova, polomljenih klupa i mladog drveća, razbijenih panoa, a čiju obnovu građani Vinkovaca, puneći proračun Grada, plaćaju iz svojega džepa.
Možda je došlo vrijeme da se umjesto učestalih apela i poziva da pojedinci i određene skupine prestanu uništavati gradsku imovinu i činiti štetu Gradu, krene u kažnjavanje počinitelja, prvenstveno po džepu jer to obično naše ljude i najviše boli. Počinitelje nije uvijek lako pronaći, ali u dosta slučajeva i je. Pa barem na taj način namiriti dio štete, kada se već ne može u potpunosti spriječiti vandalske ispade. A u međuvremenu, uhvatiti se Sizifovskog posla i obnavljati svaki puta uništeno. Jer druge nema.
