Svaki grad, civilizacija, odnosno svako društvo ima svoje mitove, legende i priče… Znate li koji vinkovački mit ili legendu?
Evo jedne priče o vjerovanju starih Vinkovčana u prirodne pojave, odnosno dugu. Svi smo vidjeli dugu na nebu koja se pojavljuje kada sunčeva svjetlost obasjava kapljice vode u atmosferi. U starim Vinkovcima, o kojima piše Ivan Vučevac Vinkovčanin, pojava je duge značila puno više nego danas. Djeca su odmah išla vidjeti dugu i vikali bi: „Tko ne vidi duge, ne vidla ga majka do Đurđeva danka!“, odnosno
tko ne vidi dugu, neće vidjeti mamu do Jurjeva (23. travnja).
I na dugu se nikada nije smjelo prstom pokazivati, a tko to učini, morao se odmah za taj prst ugristi. I dok su djeca promatrala dugu, stariji su vjerovali da im duga govori kakva će biti godina. Promatrali su njezine boje i na temelju toga predviđali su kako će im zemlja roditi te godine. Ukoliko bi žuta boja dominirala, to je značilo da će biti bogat urod žita i pšenice. Zelena je značila da će biti dobra godina za livade i pašnjake, a ukoliko je najdominantnija crvena, Vinkovčani su vjerovali da će biti dobra godina za vino, odnosno da će grožđe dobro roditi.
“Vinkovačke legende i vjerovanja” zapis je iz knjige “Zavičaj u srcu: vk priče iz knjižnične korone” Tihomira Marojevića u kojoj autor donosi 55 priča o Vinkovcima koje je sabirao u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci tijekom pandemije koronavirusa.
