Prve Vinkovačke jeseni dogodile su se 1966. godine, kada se u Vinkovcima pripremala obljetnica 200. godišnjice školstva, 100. godišnjice osnivanja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU), 60 godina od smrti književnika Josipa Kozarca i nekih drugih. Početaka Vinkovačkih jeseni kao ideje u nastajanju sjeća se i 84-godišnji Vinkovčanin Mijo Brezak koji se nakon završetka studija u listopadu 1965. godine zaposlio u vinkovačkim Novostima.
„Negdje pri samom kraju 1965. godine direktorica Novosti Viktorija Vuković-Baho rekla mi je kako je obaviještena da će se uskoro održati neka važna sjednica, a na meni je da o tome nešto više saznam i budem prisutan sjednici. Taj, pomalo tajanstveni skup zaista je održan pri samom kraju godine, na sastanku je bilo dosta ljudi ne samo iz naše općine, a sjednicu su sazvali i vodili je predsjednik Skupštine Općine Vinkovci Dragutin Žanić i predsjednik Općinske konferencije Saveza socijalističkog radnog naroda (SSRN) Vinkovci Jovo Teofilović. Tada smo mogli po prvi put čuti da bi se u gradu Vinkovcima išlo na osnivanje jedne kulturne institucije s područja folklora koja bi okupljala kulturno-umjetnička društva i društva Seljačke sloge s područja Slavonije i Baranje. Tek najesen, 1966. godine održala bi se u Vinkovcima prva manifestacija folklorne naravi, neka vrsta festivala narodne pjesme i folklora kulturno-umjetničkih društava Slavonije i Baranje. Za sada o svemu tome ne treba još ništa pisati jer do tada treba još puno toga pripremiti i riješiti, pa i s područja društveno-političkih pitanja i odnosa, rečeno je”, prisjeća se Mijo Brezak.
„Tada se još nije znalo kako će se ta priredba nazivati”, kaže Mijo Brezak što se može iščitati i iz novinskog članka koji je za Novosti Brezak napisao početkom rujna 1966. s naslovom „Uz 200-godišnjicu školstva na području komune. Na redu je velika kulturno-turistička manifestacija. Između ostalog: Smotra slavonskog folklora.”
Pa tako Brezak piše kako iako još uvijek nije pronađen radni naslov skorašnjih svečanosti, cijela manifestacija će biti prožeta turističko-privrednim priredbama,koje će na odgovarajući način nadopuniti program svečanosti vezanih uz 200-godišnjicu školstva na području vinkovačke komune.
„U okviru tih proslava (200. godišnjica školstva na ovom području, 60. godišnjica smrti Josipa Kozarca op.a.) na današnjem sastanku predstavnika kulturno prosvjetnih vijeća iz Slavonije, zaključeno je da se organizira i smotra Slavonskog folklora. Ova priredba koja će trajati dva dana, prema zaključku po današnjoj sjednici, treba da postane tradicionalna, a treba da prikaže slavonsku pjesmu, svirku i igru. Istovremeno sa smotrom organizirat će se i izložba narodnih nošnji i drugih rukotvorina, a bit će organizirane i izložbe na kojima će biti moguće kupiti izložene predmete ili ih naručiti. Prema prvim predviđanjima na Smotri će nastupiti blizu 15 izvornih folklornih grupa iz Slavonije, zatim kulturno umjetnička društva Lipa i Pajo Kolarić iz Osijeka i druga. Na prodajnoj izložbi narodnih rukotvorina izlagat će pored vinkovačkog Turističkog društva proizvođači iz Podravske Slatine, Županje, Osijeka i drugih mjesta. U vrijeme održavanja Smotre slavonskog folklora i izložbi u Vinkovcima će se održati i sastanak predstavnika kulturno umjetničkih društava i Seljačkih sloga iz Slavonije zatim koreografa i predstavnika muzeja, i drugih zainteresiranih, na kojem ćo se govoriti o mogućnosti organizirane akcije sakupljanja i zapisivanja narodnih rukotvorina i umotvorina. Na kraju sastanka zaključeno je da u se narednih sedam dana izrade definitivne propozicije za učestvovanje na ovim priredbama u Vinkovcima, nakon čega će biti ponovo sazvan sastanak predstavnika iz Slavonije na kojem će se utvrditi definitivan program”, donose 1966. godine vinkovačke Novosti.
I tako je sve počelo.
Danas su Vinkovačke jeseni ono što jesu, najveća i najznačajnija manifestacija tradicijske kulture u Hrvatskoj, kojoj bi država odnosno Ministarstvo kulture i medija mogla i trebala dati primjereniju pažnju i status, kakav imaju primjerice Dubrovačke ljetne igre ili, ako govorimo o kazalištu, Marulićevi dani u Splitu. Jer, riječ je o manifestaciji koja u deset dana trajanja na jednom mjestu okupi ono najvrijednije što Hrvatska ima od folklora i folklornih skupina koje ulažu ogroman trud da očuvaju folkorno naslijeđe kraja iz kojeg potječu, a što nije nimalo lako. Suvremeni trendovi, globalizacija i okretanje mladih naraštaja novim i modernijim trendovima komunikacije i druženja, negativno utječu i na zainteresiranost mladih da se priključe kulturno-umjetničkim društvima (KUD) dok oni nešto stariji polagano gube entuzijazam, pritisnuti svojim problemima i nedoumicama.
I tako, dok s jedne strane postoje sjajno organizirani i brojnošću članova veliki KUD-ovi, s druge, u nekim sredinama jedva da se nađe deset osoba zainteresiranih za folklor. A bez fokloraša i zaljubljenika u folklor nema ni folklora. Vinkovačke jeseni u tim smislu predstavljaju mnogim KUD-ovima središnje mjesto i događaj za koji se pripremaju cijelu godinu kako bi mogli pokazati vlastito narodno ruho, pjesme i običaje. Iako postoje i druge manifestacije sličnog karaktera poput Đakovačkih vezova, Šokačkog sijela u Županji ili Brodskog kola u Slavonskom Brodu koje je ove godine održano po 60. puta i slovi kao najstarija folklorna priredba u Hrvatskoj, Vinkovačke jeseni po značaju i veličini nedodirljive su, a to će se, bez sumnje, pokazati i ove godine kada ulicama i trgovima Vinkovcima u svečanom mimohodu sudionika i reviji konjskih zaprega prođe nekoliko tisuća folkloraša iz 70 KUD-ova, 30 konjskih zaprega i 60 jahača, praćeni tisućama gledatelja i koji će put cijele Hrvatske odaslati sliku svehrvatskog folklornog zajedništva u različitosti običaja, narodnog ruha, pjesme i plesova. Na Vinkovačkim jesenima događa se narod u onom najpozitivnijem smislu i zato ta manifestacija i je tako velika i značajna. I takvom bi je trebalo i očuvati. Radi hrvatskog naroda i za hrvatski narod.
Tekst i fotografija: Đuro Karalić
