Danas je Veliki četvrtak, dan kojim počinju Dani Vazmenoga Trodnevlja, a na taj dan Crkva se spominje Posljednje večere na kojoj je Isus Krist, uoči muke i smrti, ustanovio Euharistiju i sakrament svećeništva.
Na Veliki četvrtak Krist je svojim učenicima ostavio zapovijed bratske ljubavi. U svakoj se biskupijskoj zajednici ujutro na Veliki četvrtak slavi misa posvete ulja, na kojoj biskup i svećenici koji su dio dijecezanskoga svećenstva obnavljaju obećanja s ređenja.
Blagoslivljaju se i ulja za slavljenje sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i svetu krizmu.
Kako smo pogođeni pandemijom koronavirusa, prema uputama Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, biskupi Misu posvete ulja može odgoditi za neki drugi dan. Neki će biskupi tu misu zadržati, neki neće.
Uvečer, na misi Večere Gospodnje stavljen je naglasak na znak bratske ljubavi pa na toj misi svećenik pere noge vjernicima. No, zbog sadašnjega stanja i jer nema naroda, taj se obred ispušta. No Kongregacija je već istaknula da taj obred i nije obvezatan, već je i prije bio dan svećenicima na izbor. Ove se godine ispušta i procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom na krajuu obreda Velikog četvrtka, kojom se simbolično pokazuje kako Isusa nema sve do vazmenog bdijenja na Veliku subotu.
Veliki petak
Veliki petak je jedini dan u godini kad Katolička Crkva ne slavi misu, ali postoje obredi. To je dan spomena Kristove muke, razapinjanja i smrti pa liturgija ne predviđa slavljenje svete mise, no kršćanska se zajednica okuplja kako bi promišljala o velikom otajstvu zla koje pritišće čovječanstvo, kako bi se u svjetlu Božje Riječi i dojmljivom liturgijom spomenula Kristovih patnji.
Ove godine obred Velikoga petka neće imati promjena, ali se obredi mogu slaviti samo u katedralnim i župnim crkvama.
Ako biskupu ili župniku pomaže vjernik prigodom obreda, odredba Kongregacije je da se gesta poljupca u klanjanju križu pridržava predvoditelju, kao i pričest. Uputa vjernicima je da se mogu molitveno ujediniti, a Hrvatski institut za liturgijska slavlja pripremit će prigodne materijale u slučaju zapriječenosti sudjelovanja vjernika u Vazmenom trodnevlju.
Kako bi se izrazila ljubav i dioništvo vjernika s Kristovim patnjama, kršćanska tradicija potaknula je razne oblike pučke pobožnosti, procesije i svete predstave koje žele što dublje u vjernikovu dušu utisnuti osjećaje istinskoga sudioništva u Kristovoj žrtvi.
Među tim pobožnostima posebno se ističe se križni put, koji je obogaćen raznovrsnim duhovnim i umjetničkim izričajima koji ovise o senzibilitetu različitih kultura.
Svi katolički vjernici na Veliki petak od 18 do 60 godina poste, a za sve katolike starije od 14 godina obvezan je i nemrs. Nemrs znači da se taj dan ne jede meso dok post znači da se osoba jednom u danu najede do sita te još dva puta nešto pojede.
Na Veliki petak, dakle, obično se jede riba, poglavito u primorskim krajevima, a u sjevernoj Hrvatskoj grah, suho voće, kompoti, štrudle od sira te tijesto s orasima i makom.
U ranijim razdobljima ljudi su pili i čašu crnoga vina kao uspomenu na prolivenu Kristovu krv.
Velika subota
Velika subota obilježena je dubokom tišinom. Crkve su ogoljene i nisu
predviđena liturgijska slavlja. Dok iščekuju veliki događaj uskrsnuća,
vjernici s Marijom u očekivanju mole i razmatraju. Velika se važnost
pridaje pristupanju sakramentu pomirenja.
Velika subota završava Vazmenim bdjenjem koje uvodi u najvažniju
nedjelju čitave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi
blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju, sadržanu u Starom i
Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju od staroga ropstva grijehu i
smrti.
U tami noći novim je plamenom zapaljena vazmena svijeća, simbol Krista
slavnoga koji uskršava. Krist, svjetlo čovječanstva, razgoni tmine te
osvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.
Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navještaj: Krist je
doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više moći! Svojom smrću on je
zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario Božji život.
Prema drevnoj tradiciji za Vazmenoga bdijenja katekumeni primaju
krštenje, čime se ističe dioništvo svih kršćana u otajstvu smrti i
uskrsnuća Kristova.
Dani Vazmenog Trodnjevlja – Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika
subota obično se nazivaju „svetima” ili “velikima” jer omogućuju ponovno
proživljavanje središnjega događaj kršćanskoga otkupljenja te vjernike
uvode u bitnu jezgru kršćanske vjere: muku, smrt i uskrsnuće Isusa
Krista.
To su dani koji čine srce i stožer čitave liturgijske godine kao i života Crkve.
Vazmeno bdijenje na Veliku subotu slavi se u različito vrijeme. Ove
godine će biti promjena u početnom dijelu vazmenoga bdijenja.
U službi svjetla ispušta se blagoslov ognja kojim se pali uskrsna
svijeća i neće biti procesije s uskrsnom svijećom. Kongregacija je
odredila da vazmeno bdijenje odmah kreće s upaljenom uskrsnom svijećom i
hvalospjevom “Exsultet”. Budući da nema krštenika, tj. vjernika, nema
ni obreda krštenja, ali ima obnova krsnih obećanja koja bi se održala
bez obzira ima li novokrštenika. Katekumeni će se ove godine krstiti
drugom prilikom.
Glede blagoslova hrvane zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić dao je dopuštenje da glava obitelji može blagosloviti jelo.
Uskrs
Uskrs je najveći kršćanski blagdan, kojim se slavi središnji događaj
kršćanstva – Kristovo uskrsnuće od mrtvih. Spomen Kristova uskrsnuća
slavi se svečanim misama, koje u većim gradovima predvode nadbiskupi i
biskupi.
Noć uoči uskrsne nedjelje slavilo se vazmeno bdijenje, a mnogi smatraju kako je to najbogatiji liturgijski obred u Crkvi.
Obilježavanju Uskrsa prethodili su dani Velikoga tjedna pa se Crkva na
Veliki četvrtak prisjećala Isusove posljednje večere, što je ujedno i
spomendan ustanovljenja euharistije i svećeničkoga reda. Veliki petak
bio je spomendan Isusove muke i smrti. Taj dan se nisu služile mise nego
obilježava Muka Gospodnja. Velika subota bila je dan Kristova otpočinka
u grobu i drugi dan vazmenoga trodnevlja pa je taj dan uvečer Crkva
počela vazmeno bdijenje.
Molitve, procesije, obredne vatre, blagdanski spravljena jela i kolači i
njihov blagoslov u uskrsnoj košari, bojenje uskrsnih jaja, uskrsno
čestitanje i darivanje te pjesme u slavu Uskrsa tek su dio pučkih
uskrsnih običaja.
Za Uskrs se odlazi na jutarnju misu ili se na Veliku subotu odlazi na
svečano vazmeno bdjenje. Na sam Uskrs tradicijski se blaguje šunka,
često domaći kruh, te slastice.
Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu gdje je
svećenik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze kućama na uskrsni objed i
slavlje. Tradicijska uskrsna jela su: pinca, sirnica, razne uskrsne
pogače ukrašene pisanicama, peciva, kuhana šunka i šunka pečena u kruhu s
mladim lukom, hrenom i rotkvicama, kuhana kokoš s domaćim rezancima,
kuglof, rožata i dr.
Djeca se za Uskrs igraju tradicijskim igrama u koje su uključene
pisanice poput: tuckanja pisanicama, gađanja pisanica kovanicama,
traženja sakrivenih pisanica po kući ili u travi izvan kuće i sl. U igri
tuckanja jajima, uzme se svoje jaje i izabere se protivnika. Jaja se
jedno u drugo tuckaju vrhovima, a pobjednik je onaj čije jaje ostane
čitavo i on nastavlja igru. Pisanica pobjednica je ona, koja ostane
čitava nakon cijelog kruga tuckanja.
U srednjem dijelu gornje Hrvatske, posebice u Prigorju i Zagorju, postoji tzv. pohod raspetnika ili križičara.
Postoji mnogo crkvenih pjesama koje opjevavaju Isusovu muku, raspeće i
uskrsnuće. U hrvatskoj uskrsnoj tradiciji najpoznatije su “Kraljice
neba”, “Uskrsnu Isus doista”, “Na nebu zora rudi” i dr. Poznato je oko
100 skladbi, koje se pjevaju kao uskrsne pjesme od Velike subote do
Duhova, ali samo oko 30-ak ih se i danas pjeva.
Blagdan Uskrsa ne slavi se svake godine u isto vrijeme, već u prvu
nedjelju nakon prvoga proljetnoga punog mjeseca (uštapa). Budući da prvi
proljetni uštap može biti između 22. ožujka i 25. travnja, onda Uskrs
može biti samo unutar toga vremena.
Podrijetlo Uskrsa je u židovskom blagdanu Pashe pa su u katoličkoj
liturgiji prisutni mnogi biblijski tekstovi koji podsjećaju na izlazak
izabranoga naroda iz egipatskoga sužanjstva i prelazak preko Crvenoga
mora.
Glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) Zvonimir Ancić u srijedu je na konferenciji za novinare Nacionalnog stožera civilne zašite vjernicima čestitao nadolazeći Uskrs, ističući kako odluka biskupa da zbog pandemije ne služe mise u crkvama proizlazi iz osjećaja suodgovornosti kojim štite život u svim njegovim fazama.
Vjernici euharistijska slavlja, obrede i molitve mogu pratiti putem elektroničkih medija – radija, televizija te internetskih stranica biskupija i društvenih mreža.
Izvor: Hina
