Šta su sekundarni dokazi?
Ako nemate dokument ili ako za činjenicu koju navodite ne postoji dokumentirani dokaz, onda se možete poslužiti drugim, sekundarnim dokazima. Sve što je već objavljeno u drugim medijima, smatra se sekundarnim dokazom i najčešće vam trebaju tri navoda iz drugih medija, ne samo jedan.
Najčešće se sekundarni dokazi koriste za potvrđivanje rodbinskih veza. Čak i ako imate rodni list osobe, opet morate dokazati da je ime roditelja koje stoji upravo ta osoba sa kojom vi pokušavate dokazati vezu, a ne osoba istog imena. Za to se možete poslužiti izjavom u kojoj jedna osoba svjedoči o drugoj. Takve izjave mogu biti date u intervjuima, na društvenim mrežama i slično. Kao dokaz također mogu poslužiti fotografije na kojima se osobe pojavljuju zajedno u javnosti.
Objavama iz drugih medija možete se poslužiti i za referiranje na vrijeme i mjesto nekog dešavanja. Naprimjer, ako navodite da se pljačka banke desila nekog dana, tada fact-checkeru trebate poslati vijesti iz tri različita medija od toga dana.
Kao sekundarni dokaz poslužit će vam i brojni drugi dokazi koji se pronalaze na internetu. Mape za pronalaženje adresa, stranice za prodaju nekretnina za navođenje okvirne cijene, stranice za praćenje aviona ili plovila, objave sa društvenih mreža.
Gdje je najlakše pogriješiti?
Najlakše ćete pogriješiti kada se koristite napisima iz drugih medija. Sve što možete, istražite sami. Fact-checkeri pristaju da se koristite već objavljenim člancima kada citirate izjavu datu u razgovoru za drugi medij, kako biste je usporedili sa nečim oprečnim u svome tekstu. Na primjer, ministar je u izjavi za ABC magazin rekao da će narednih deset dana provesti na odmoru. Dokumente o osnivanju firme u Dubaiju potpisao je upravo tri dana nakon toga.
Mediji koji imaju proces provjere činjenica u svojim standardima rijetko gube na sudu, ako ih tuže za klevetu, narušavanje ugleda i slično. Kada njihove istraživačke priče preuzmu drugi mediji, onda dolazi do problema. Takav je primjer novina koje su na naslovnoj strani objavile „Ministar je ukrao pare od penzija!“, a u samom tekstu koji su preuzeli od drugog medija govori se samo o istrazi. Ministar je tužio izdavača novina, ali ne i medijsku kuću od kojih su preuzeli tekst, jer je njihov naslov bio „Ministar pod istragom“. Dakle, senzacionalizam neminovno donosi nevolje i dugoročno jako šteti kredibilitetu, zaključuje Lejla Čamdžić.
Đ.K.
