Dodaje kako su fact-checkeri u procesu objave osobe koje će imati najviše motivacije i želje da vaša priča u cjelosti bude neupitno tačna. Nerijetko su pravnici po struci, ali i ako nisu, njihov je cilj da objavljenu priču prate dokazi neoborivi na sudu. Njihov je zadatak da vam postave najteža pitanja i da dovedu u sumnju u svaki vaš zaključak. Prije nego što prvi put pristupite provjeri činjenica možda ćete misliti da će najteža pitanja biti o onim dijelovima teksta na kojima ste proveli najviše vremena istražujući ih. U pravilu to nije tako. U prvoj provjeri činjenica, najviše ćete vremena provesti tražeći dokaze za ono što se vama čini kao općepoznata činjenica. To su najčešći izvori frustracije u cijelom procesu. Ozbiljan fact-checker ne poznaje kvalifikacije poput općeg znanja, svari koje svi znaju, općeprihvaćenih istina. Kada počne provjera činjenica, fact-checker zaboraviti prethodna iskustva i sve što zna o temi. Važno je ne izgubiti iz vida da, fact-checkera, svog saradnika na tom zadatku morate poštovati. Analiza vašeg teksta, potpisa ispod fotografija, infografika i sveg pratećeg materijala do najsitnijih detalja je krajnji cilj. Isti imperativ ima i druga strana — novinar se uvijek tretira kao najveći stručnjak za danu temu i zavrjeđuje respekt, kaže Lejla Čamdžić koja nudi i raščlambu na primarne i sekundarne dokaze.
Šta su primarni dokazi?
U načelu, provjera činjenica je završena kada je svaka rečenica u priči dokumentirana. Dakle, za sve navedeno će primarni dokaz biti dokument. Sve ostalo su izuzeci. Naravno, izuzetaka će biti u svakoj priči, ali je bitno da se oni svedu na minimum i da se za sve pokuša pribaviti dokument.
Osobni podaci su zaštićeni. Ne očekuje se da ih objavite. Ali će se uvijek od vas očekivati da predočite da ste pravilno identificirali osobe o kojima govorite u priči. Za to vam je potreban datum rođenja, imena roditelja, srednje ime, adresa, a najčešće je to kombinacija više podataka koji se nalaze u više različitih dokumenata.
Kada se govori o firmi, onda su validni podaci o vlasnicima i odgovornim licima, kao i sve promjene prikazani u izvodu iz registra firmi. Kao dokaz poslužit će i službeni glasnik. U nekim državama se podaci o promjenama nalaze samo u službenom glasniku i sadrže više pojedinosti o direktorima. Tako da se tamo nerijetko može vidjeti adresa, broj pasoša, državljanstvo i slično, što pomaže da se identificira osoba. Ako se govori o dioničarskim firmama, onda će u primarne dokaze spadati i izvodi iz registra vrijednosnih papira ili izvodi sa burzi. Takve vrste dokumenata se preuzimaju sa službenih web stranica i imaju zabilježen točan datum i vrijeme na koje se podaci odnose.
(nastavlja se)
Đ.K.
