Riječ je o sveobuhvatnoj i zaokruženoj kontroli kvalitete sadržaja medijskog sadržaja prije objavljivanja. Osvit ove prakse u modernom novinarstvu se pripisuje najvećim američkim časopisima kao što je TIME u 20-im godinama prošloga stoljeća. Ekonomsko „stezanje“ koje je pogodilo većinu novinskih organizacija širom svijeta od početka 21. vijeka je značilo smanjenje osoblja za provjeru činjenica, njihovo spajanje sa lekturom ili potpunu eliminaciju.
Provjera činjenica je međutim ponovno dobila na značaju. Za rast ove novinarske prakse bila su značajna dva momenta. Kako navodi Unicefov Priručnik za obrazovanje i obuku novinara “Novinarstvo, “lažne vijesti” i dezinformacije” urednica Cherilyn Ireton i Julie Posetti, prvi val je pokrenut dodjelom Pulitzerove nagrade za državno izvještavanje 2009. godine PolitiFactu, projektu za provjeru činjenica koji je tek nešto više od godinu dana ranije pokrenuo list St Petersburg Times (sada Tampa Bay Times) iz Floride. Inovacija PolitiFacta je bila ocjenjivanje tvrdnji na tzv. „Truth-O-Meteru“, čime je provjeri činjenica dodat još jedan sloj strukture i jasnoće. Ovako strukturiran pristup je publikama veoma jasno dao do znanja šta je zapravo provjera činjenica – i pojasnio ulogu tog instrumenta kao novinarskog alata za pozivanje javnih ličnosti na odgovornost za svoje riječi – i u tom procesu inspirirao desetine sličnih projekata širom svijeta. Drugi val projekata za provjeru činjenica je došao nakon globalne navale tzv. „lažnih vijesti“. Taj termin, koji je sada sveprisutan i, kako se ocjenjuje, pogrešno korišten, opisuje potpuno izmišljene senzacionalističke priče koje dopiru do ogromnih publika iskorištavanjem algoritama društvenih medija. Kako je tijekom 2016. godine postajalo jasno da je online infrastruktura informiranja naročito propusna na dezinformacije i netočne informacije, sve više grupa je odlučivalo da se okrene provjeri činjenica. Taj drugi val se često jednako fokusirao na provjeravanje javnih tvrdnji kao na raskrinkavanje viralnih prijevara.
(nastavlja se)
Đ.K.
