VUKOVAR, Među nama se nalaze brojni građani za koje niti ne znamo što sve mogu i znaju i koliko su njihove ruke spretne i vrijedne. Upravo je jedan od takvih vukovarski umirovljenik Branko Kuzmanović (73) o kojemu portal Večernjeg lista danas donosi priču. Kuzmanović je cijeli svoj radni vrijem proveo u tvornici Borovo gdje je kroz godine rada i naučio puno toga.
Svoje umirovljeničke dane krati u svojoj garaži gdje se bavi raznim popravcima i prepravcima. Između ostaloga prerađuje i stare automobile koje, kako kaže, čuva kao poklon za svoju djecu. Prije 6 godina započeo je s radovima na uređenju popularnog „fiće“, koji je 1983. godište, a koji je sada gotovo u cijelosti završen. Kaže kako kod njega ljubav prema automobilima postoji od mladih dana kada se bavio i vožnjom utrka. Govoreći o „fići“ kaže kako je njegovu karoseriju pronašao u Zagrebu poslije čega je počeo i sa radovima u svojoj garaži.
„Karoserija je bila potpuno nova, a sve poslije sam radio sam i dio po dio. Fićo je sada 99% završen i uskoro ću ga registrirati, a planiram i registrirati kao oldtimer vozilo“, rekao je za Večernji list Kuzmanović.
Danas, 6 godina poslije, na njemu je sve novo ili obnovljeno ako je to bilo moguće. Dijelove je tražio širm bivše Jugoslavije, a za neke je morao kontaktirati i tvornice koje su ih nekada proizvodili. Veliku pomoć u svemu tome ima i u novim tehnologijama i brojnim online oglasima. Sve to pomoglo je da pronađe gotovo sve originalne dijelove. Tapacirunge u unutrašnjosti vozila našao je kod čovjeka koji ih je više od 35 godina držao u ormaru dok je gibanj pronašao kod prijatelja koji ga je držao na tavanu. Jedan far je pronašao u Nišu, drugi Subotici…
„Mnogi mi kažu kako je moj „fićo“ bolji nego original. Sve i jedan dio na njemu, svaki pa i najmanji dio, prošao je kroz moje ruke, Ako sam mogao kupiti novi kupio sam, a ako ne onda sam polovni sredio i preradio“,, pojašnjava Kuzmanovć.
Kako je radio vidi se i po vozilu na kojem su i obične gumice originalne. Čak su i naljepnice na motoru identične originalu. Za sve to je trebalo i vremena, strpljenja, znanja ali i novca pa je tako u uređivanje „fiće“ Kuzmanović uložio oko 6.000 eura. U planu mu je da ga registrira i kao oldtimer.
Još starija je nekada iznimno popularna VW „buba“ koja je 1970. godište. I nju je radio od početka do kraja. “Buba“je bila i registrirana i moglo ju je se vidjeti po ulicama Vukovara. I za „bubu“ je Kuzmanović na isti način tražio dijelove. U njeno uređenje utrošio je oko 8.000 eura ali niti to nije kraj. Prema riječima Kuzmanovića ostali su još neki sitniji radovi kako bi sve bilo „tip – top“.
Usporedo radi i na uređenju kombija VW T4 na kojemu su još ostali radovi na motoru. Najnoviji projekt u koji je skoro započeo je Alfa Romeo 2000 GTV Bertone. U garaži je već njena karoserija, koja datira između 1966. i 1974. godine, već spremna za početak radova. Kroz par godina i ona bi mogla izgledati kao nova.
Uz automobile na kojima radi u njegovoj garaži u Vukovaru može se puno toga vidjeti što nije baš uobičajeno. Između ostaloga tu je i motor za čamac marke Seagull iz 1943. godine koji je korišten na iskrcavanju na Normandiju. Motor i danas radi i pali iz prve. Tu su i razni drugi radovi poput ruže i karanfila napravljenih od metalnog otpada, brodića u bocama, automobila u boci, igračke aviona napravljenoga od pleksiglasa, neprekinuta lanca od jedne letve od oraha, rezbarenih jaja…
„To je nešto što volim i što me ispunjava. Sredio sam i brodić za Dunav tako da mi je u planu svakome od djece ostaviti po nešto, automobil ili brod, kaže Kuzmanović. Netko nešto zna i voli, a ja volim ovo što radim. To me ispunjava. U svojoj radionici sam svaki dan i tu se bavim stvarima koje volim raditi. Da čovjek ima hrpu novaca pa da kupi odjednom sve dijelove sve bi bilo puno brže i lakše ali to ne bi bilo to. Za svaki dio na automobilu i svaki predmet koji sam napravio ja znam cijelu priču kako je do toga došlo., koliko sam platio, kako ga sređivao i slično, a to nema cijenu“, rekao je Kuzmanović za Večernji list.
