VUKOVAR, Kada se govori o nestanku nekih nekada velikih gospodarskih subjekata iz vremena bivše države svakako da je nezaobilazan nekadašnji Kombinat Borovo iz Vukovara. O kakvoj tvornici se radilo govori da su zapošljavali oko 23.000 radnika od kojih njih oko 16.000 na području Vukovara. Stariji Vukovarci i danas se sjećaju rijeka ljudi koje su svakodnevno odlazile ili dolazile na posao. U nekim pogonima radilo se u tri ili četiri smjene. Proizvodilo se puno toga, a o snazi nekadašnjeg Borova govori i činjenica da su svoje proizvode prodavali u oko 700 prodavaonica širom bivše države. Isto tako izvozili su širom svijeta.
Ako se vratimo na početke Borovo je češki industrijalac Tomaš Bata osnovao 7. lipnja 1931. godine na tadašnjoj periferiji Vukovara. S obzirom da se tvornica Bata, kako je se zvala u to vrijeme, razvijala brzo prešla je kombinatsku proizvodnju tako da su proizvodili sve što im je bilo potrebno.
Prisjećajući se nekadašnjih vremena u Borovu Ivan Hubalek, koji se u Borovu zaposlio 70-ih godina prošlog stoljeća i radio je na niz rukovodećih dužnosti te je prava enciklopedija kada je riječ o povijesti Borova, kaže kako je Borovo nekada radilo sve što je danas mnogima teško i razumljivo i gotovo nemoguće.
„Često se govori kako je agresija na Vukovar 1991. godine uništila Borovo ali to je pogrešno. To je zapravo samo bila „točka na i“ samourušavanja Borova koje je započelo 80-tih godina, a kulminiralo 1988. godine s velikim štrajkom radnika koji su čak išli u Beograd i bili u Skupštini Jugoslavije. Kad su radnici krenuli prema Beogradu, već je bio kraj. Problemi u Borovu gomilali su se zbog otvaranja tržišta jer se Borovo nije moglo nositi sa svjetskim brendovima“, rekao je Hubalek.
Dodaje kako se Borovo suočilo s više kriza tijekom svog postojanja poput one iz 1991. godine kada je Borovo spasila direktna intervencija Josipa Broza Tita. Poslijetoga zabilježen je sukob tzv. „plavih i bijelih mantila“; odnosno radnika sa znanstvenim kadrom i stručnim službama. U kakvim problemima je Borovo bilo govori i to da su pred Domovinski rat Batini stručnjaci bili u Borovo s ciljem da dubinski snime tvrtku i vide ima li smisla ulagati ali su odustali. Po riječima Hubaleka Borovo nije moglo pratiti modne trendove raznih brendova jer su godišnje proizvodili oko 20 milijuna pari obuće tako da je bilo gotovo nemoguće učestalo mijenjati proizvodnju radi prilagodbi tržištu.
„Kada se samo sjetim koliko ljudi je prošlo kroz Borovo, od raznih znanstvenika koji su kasnije bili po fakultetima do samog Bate koji je osmislio cijeli kompleks. Tijekom cijelog tog vremena Borovo je gradilo pogone u Sarajevu, Somboru, Prijedoru, Odžaku, Donjem Miholjcu, Iloku, Lovasu i drugim mjestima. Nakon 1988. godine i velikog štrajka ljudi su počeli odlaziti i počelo je potpuno urušavanje. Nedostajalo je sirovina, svako malo neki pogon nije radio, išlo se na plaćena čekanja koja su trajala po nekoliko tjedana jer posla nije bilo. A onda je agresija na Vukovar 1991. godine uništila i ono malo nade u srcima Vukovaraca da bi Borovo moglo opet jednog dana stati na noge”, rekao je Hubalek.
Tijekom „zlatnih godina“ Borovo je bila tvrtka koja je sponzorirala Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine kao i Univerzijadu u Zagrebu 1987. godine. Borovo se pojavljivalo i kao sponzor raznih sportskih klubova, a kadrovi Borova su uvijek dobro kotirali na tržištu ali i politici. Onda je došao Domovinski rat kada je u tromjesečnim svakodnevnim topničkim napadima tvornica Borovo teško stradala. Velik broj zgrada je oštećen, a neke u potpunosti razorene. O razini razaranja govore i brojne ruševine koje se nalaze u nekadašnjem krugu tvornice Borovo. O značaju borova u vrijeme Domovinskog rata govori i to da su u podrumima zgrada bila skloništa za građane kao i da je u podrumu Borovo commerca bila i pričuvna ratna bolnica. Uništene su ne samo zgrade nego i strojevi tako da je ratna šteta na Borovu procijenjena na više od 170 milijuna eura.
„Sve što je moglo biti uništeno, uništeno je“, rekao je Hubalek koji je 1997. godine bio dio tima ljudi koji je pregovaralo s okupacijskom Upravom Borova koje je i u vrijeme okupiranog Vukovara nastavilo s proizvodnjom i zapošljavalo.
Prisjeća se da je nešto zgrada bilo ustakljeno, nešto sitno zakrpamo ali i da se radilo nešto proizvoda koji su se izvozili u Rusiju. Po riječima Hubaleko bilo je to zapravo životarenje u okupiranom Borovu ali je isto tako, kako je rekao, životarilo i Borovo u progonstvu. Dodaje kako je tijekom ratnih godina bilo pokušaja da se obnovi proizvodnja u pogonu u Donjem Miholjcu, a u Tomislavgradu napravi obućara, ali bez uspjeha.
Danas, u 2024. godini, Borovo je u vlasništvu države i danas se također suočava s nizom problema. Imaju nešto manje od 500 zaposlenih i godišnje proizvode oko 400.000 pari. Prema službenim podacima tijekom 2023. godine prosječna plaća iznosila je 741 eura, a zabilježeno je i da su prošlu godinu zabilježili s gubitkom od 1,4 milijuna eura. Proizvodnja se odvija u dvije zgrade, nekadašnjim zgrada Nova Obućara i Gumara. Sve ostale zgrade su izvan pogona ili su razrušene. Borovo danas zapravo koristi manje od 10 posto svojih nekadašnjih kapaciteta u Vukovaru. Dio nekadašnjeg dvorišta Borova postalo je dio Gospodarske zone dok dijelovi dvorišta su i danas neočišćeni i neuređeni. Nejasno je kako država do danas nije našla načina i sredstava da ukloni te ruševine i prostor koji se nalazi uz Dunav pripremi za neke nove gospodarstvenike koji bi htjeli iskoristiti položaj Borova, Dunav i drugu infrastrukturu za svoje poslovanje. U međuvremenu su i neki poslovni subjekti, poput pogona Gumeno – tehničke robe, Alatnice i Bravarije, zatvoreni iako su poslovali, zapošljavali i imali strojeve s kojima su radili.
Ne smije se zaboraviti niti trud današnje Uprabe i radnika Borova koji i dalje dizajniraju i proizvode kvalitetne cipele. Radi se i na stvaranju boljih uvjeta rada. poznato je i kako su dizajneri Borova proteklih godina dizajnirali na stotine pari kožne i gumene obuće među kojima je i niz onih koje su dbovale razne nagrade. Rebrendirani su nekadašnji poznati brendovi poput čuvene žute čizme, borosana, startas tenisica…
Zbog svega toga kada obični građani Vukovara govore o nekadašnjem i današnjem Borovu ne kriju da imaju dojam kako je Borovo na neki način zaboravljeno od onih koji bi morali više učiniti za ovaj nekadašnji gospodarski gigant.
