Narod ima vlast kakvu zaslužuje – to je česti zaključak ranojutarnjih razgovora jednog mog prijatelja i mene, nakon što pretresemo sve lokalne i manje lokalne skandale, tračeve, propuste i gluposti naših trenutno vladajućih i onih koji imaju aspiraciju biti vladajući u futuru. Tek ponekad, pomalo pomirljivo zaključimo kako u nas nema političke kulture, pa se nešto bolje od ovoga niti ne može očekivati. Prešutno se podrazumijeva da bi budućnost (kad steknemo političku kulturu, jel’) mogla biti bolja, no niti jedno od nas se to ne usuđuje izreći glasno, jer bi se toj izjavi spontano nasmijali. Tom neobuzdanom naivnom optimizmu, jel’.
„Kultura je zbroj navika, praksi, vjerovanja, tvrdnji i napetosti koje upravljaju čovjekovim životom i vode ga. Kultura prenosi određena praktična rješenja za svakodnevne probleme.“ napisao je David Brooks o kulturi općenito, no isto je primjenjivo i na onu političku.
Nakon više od 25 godina demokracije po hrvatski, slobodna sam reći kako su nam navike vrlo jasne – ili se glasa za HDZ, ili protiv njega. Glasati protiv HDZ-a uglavnom znači glasati za SDP. Eventualno za neke od političkih aspiranata i diletanata građevinskog smjera – Most ili Zid – koji su iznimka koja potvrđuje pravilo. I razlog za naknadno duboko kajanje, uglavnom.
No, kad je u pitanju praksa, stvari nisu toliko jasne i razgraničene. Kad god se povedu razgovori o izborima (a isti su posljednjih dana učestali, silom prilika) čujem samo i jedino: Ja ne glasam za HDZ! Ne mislim da su moji prijatelji i poznanici lažljivci, no… ako nitko od njih ne glasa za HDZ, na koju foru taj HDZ onda uporno pobjeđuje? Samo pitam….
Vjerovanja su posebna priča. Svaki put im povjerujemo – neki lijevima, neki desnima, a oni koji zauzmu poziciju ta vjerovanja u pravilu uspješno i iznevjere. Doduše, nisu niti oni u opoziciji puno bolji – i njihova obećanja kojima smo povjerovali brzo prekrije prašina zaborava. Ni da pisnu o njima, a kamoli da se nečemu baš jako usprotive. Eventualno napišu nekakovo priopćenje o nečemu koje zanima – apsolutno nikoga. Ili silnu pamet koriste za (unutarstranačko) rušenje, umjesto za izgradnju nečega boljeg i novog.
A ta naša vjerovanja su usko vezana uz njihove tvrdnje. Toliko-i-toliko novih radnih mjesta? Nema problema – otvorit ćemo ih u Poglavarstvu i gradskim tvrtkama i ustanovama! Razvoj gospodarstva? Nema problema – evo, platit ćemo lokalnoj firmi da izgradi 62 metra nove staze! Staze su bitne! (Ova konkretna staza o kojoj pišem zaista je bitna – jer, vodi prema autobusnom kolodvoru. Olakšat će vam hvatanje autobusa za Njemačku, recimo….)
No zato napetosti imamo napretek. Bar među običnim, nepolitičkim svijetom čiji se politički angažman svodi tek na zaokruživanje određenog broja ispred određenog imena i dokazanog pribavljanjaa dvadeset novih glasača kako bi se određenom imenu vratila usluga. Jer vam je zaposlio dijete ili tako nešto. A tih se napetosti uglavnom rješavamo putem društvenih mreža. Svi oni koji nisu među gorespomenutih dvadeset, su komunjare. Naravno. I to im se onda spomene u nekom komentaru na Facebooku. A oni na komentar odgovore kako ih ne mogu prozivati pripadnici zločinačke organizacije. Pa ovi prvi uzvrate kako su oni uređena zločinačka organizacija, a ovi su neuređena grupa sitnih crvenih lopova. I tako, bude to dosta napeto. Među običnim pukom, jel’. Dok ovi punokrvni i glasovima verificirani političari (koji primaju naknade i plaće) uglavnom dobro međusobno funkcioniraju dok ih ne gledamo. Ono…ruka ruku mije, uslugica za uslugicu, i to… Stančić, radno mjestašce, neke parice… sve se može dogovoriti. Praktična rješenja, za svakodnevne probleme.
I kad stvari sagledam na taj način, žalosno moram zaključiti da u nas doista nema političke kulture. Ali zato cvate politička trgovina. Ne puni ta trgovina gradski proračun, ne pridonosi porastu BDP-a, ali… ispunjava zadovoljstvom i osjećajem postignuća ta određena imena iza određenih brojeva. One koji ne gaze stazom prema autobusnom kolodvoru.
Stavovi i preporuke iznesene u autorskim kolumnama, savjetima i komentarima isključivo su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala press032.
