Kada govorimo o šokačkoj ikavici/poluikavici/ekavici, a niste previše sigurni u materiju, ponajbolje je zatražiti mišljenje stručnjaka jezikoslovca. U ovom slučaju, za pomoć sam se obratio dr. sc. Anici Bilić, znanstvenoj savjetnici u trajnom zvanju, upraviteljici Centra za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Vinkovcima. U nastavku donosim tekst dr. sc. Anice Bilić na tu temu.
Kada u Slavoniji želimo naglasiti različitost govora od standardnoga, činimo to ikavskim izgovorom koji je najjači šokački govorni identitetski znak. Šokačka ekavica rijetko se priziva kao govorna identitetska oznaka Slavonaca. Govorna zbilja slavonskoga dijalekta posvjedočuje različite odraze jata: ikavski, ikavsko-jekavski, ikavsko-ekavski, ekavski te neizmijenjeni (očuvani) jat. Zajednička je osobina govora slavonskoga dijalekta neijekavski izgovor glasa jata /ě/. (Ljiljana Kolenić, Emina Berbić Kolar, Sičanske riči, 2014.)
| SLAVONSKI DIJALEKT | ||
| POSAVSKI (JUŽNI) PODDIJALEKT ikavski ikavsko-jekavski ekavski | PODRAVSKI (SJEVERNI) PODDIJALEKT ekavski | JUŽNOBARANJSKI PODDIJALEKT ikavsko-ekavski |
dite, dica dete, deca dite, deca
dite, djeca /đeca
dete, deca
Sekereš, Stjepan, „Areali ikavskog, ekavskog i ijekavskoga govora u slavonskom dijalektu“, Hrvatski dijalektološki zbornik, no. 8, 1989., str. 137.
Donosimo za ilustraciju tekstove koji potvrđuju odraze jata u govorima slavonskoga dijalekta u Otoku, Klakaru, Retkovcima i Podravskim Podgajcima.
ŠOKAČKA IKAVICA
Za primjer možemo navesti šokačku ikavicu iz Otoka (Vukovarsko-srijemska županija), govora koji pripada istočnoposavskoj skupini govora posavskoga poddijalekta, a zabilježio ju je Josip Lovretić 1902. godine:
„Divovanje. Ženska je divojka, čim stupi u divojački red u crkvi i počešlja glavu po divojački: kad počme divovat, prvo je Otočanki, da se divojački počešlja. Kad se divojka prvi put počešlja divojački, vele: otkrila se je. Onda se odma raskrsti s dicom, a druguje s divojkama. (…) Na Antunovo je god u selu. Onda divojke i odilo minjaju. Prve godine nove se i na Antunovo u vezenke, crne zapregove i zejtinke marame. Drugo lito opreme se o godu u bilo ruvo.“ (Josip Lovretić, Otok, Pretisak, prir. M. Svirac, 1990., str. 270.)
Jat se u ikavskim govorima izgovara kao i u dugim i kratkim slogovima: dite, dica, divojka, odilo, minjat, lito, dida, lipo, mliko, bilo, pivat, dilit, misto…
Ikavski se govori javljaju u zapadnoj i istočnoj slavonskoj Posavini, od Nove Gradiške do Kobaša i Oriovca (Vrbje, Nova Kapela, Magić Mala, Godnjak, Mačkovac, Dolina, Davor, Batrina, Brodski Stupnik, Oriovac, Kobaš, Staro Petrovo Selo, Komarnica i dr.) te na krajnjem istoku slavonske Posavine (Otok, Komletinci, Đeletovci, Donje Novo Selo, Nijemci, Vrbanja, Soljani, Drenovci), na zapadu oko Požege (Pleternica, Kaptol, Velika, Stražeman, Biškupci, Ruševo, Bektež, Sovski Dol, Paka, Bučje, Zagrađe), na istoku do Antina i Tordinaca. Ikavski se još govori u Baranji (Batina i Podolje), u zapadnobačkom Podunavlju (Bač, Bački Breg, Bački Monoštor, Plavna, Sonta, Vajska), u Mađarskoj u Santovu i Vršendi.
ŠOKAČKI IKAVSKO-JEKAVSKI GOVORI
Oprimjeruje ih ikavsko-jekavski govor Klakara u Brodsko-posavskoj županiji kako ga je zabilježio učitelj Luka Lukić u prvoj polovici 20. stoljeća:
„Sumbul je lip cvit, al’ cvate samo jedanput. Ima ga bilog, roznog i plavog, ritkog i gustog. Cvit dura više od mjesec, onda počme venit’ i sušit’ se. U ge kog bude mala boba gor, mjesto sjemena, al’ se na nju ne čeka, već se lukovica posadi.“ (Luka Lukić, „Opis sela Klakarja 1905. – 1953.“, prir. M. Vuković, Zbornik za narodni život i običaje, knj. 61, 2020., str. 554.)
Ikavsko-jekavski govori imaju zamjenu jata prema pravilu: dugo jat daje i, kratko jat daje je: dite, lip, mliko, bilo,
djeca (đeca), ljepota, dječak,
Ovi govori imaju oblike s dje i đe: djeca i đedovina, dječak i đevojka; tje i će: tjeli i ćeli.
Ikavsko-jekavski govori bliži su ikavskim nego jekavskima govorima te ih se naziva i poluikavskim. Ikavskojekavski govori nalaze se u slavonskoj Posavini, od Bebrine i Banovaca zapadno od Broda pa do Gunje i Rajeva Sela na istoku i u unutrašnjosti Slavonije do Gorjana iznad Đakova. Ikavskojekavski su govori slavonskoga dijalekta u bosanskoj Posavini oko Orašja (Tolisa, Domaljevac, Donja Mahala, Kostrč, Matići, Vidovice, Ugljara).
ŠOKAČKA EKAVICA
U ekavskim govorima dugo i kratko jat daje e: vreme, dete, deca, pesma, devojka, bežati, pevati. Donosimo tekst zabilježen 1898. – 1902. u Retkovcima gdje je govor dosljednije ekavski negoli u drugim selima, a sadrži i velik broj hiperekavizama:
„Od Božića do Božića je godina sa četeri fertaļa: proleće, leto, jesen i zima.
Proleće traje od Sv. Mateje do Duova. Vreme je potoplo uz vetrove proletne od sunac istoka i sunac zapada: iz babinog budžaka. Leto je od Duova do Bartolova. Vreme je dosta sparno, osobito oko Petrova, Ilińa i Velike Gospojine; vetrovi su na oluju iz babinog budžaka. Jesen traje od Bartolova do Svisveti. Vreme je s prva potoplo uz vetrove iz babinog budžaka; topla i lepa jesen posle Mioļa zove se babļe leto. Zima je od Svisveti do Sv. Mateja. Vreme je dosta ladno, osobito oko Sv. Tome, Sv. tri Kraļa i Sv. Vinka, uz vetrove madžarac od po noća i sremac od sunac istoka.“ (Ivan Filakovac, Župa Retkovci, prir. A. Bilić, HAZU, Odsjek za etnologiju, Centar za znanstveni rad u Vinkovcima, 2020., str. 82.)
Retkovački i prkovački govor posjeduju velik broj hiperekavizama: vokal e javlja na mjestu iskonskoga vokala e, a ne na mjestu jata, npr. sverač, ser, seromak, mer, žer, korezma, ružmaren, vešnja, lemon, bertija, doder, levada, sekera, serče, segurnost, lecitar, korest, šerok itd.Hiperekavizam zahvaća sve vrste riječi: opće imenice (premer, cedelo, veme, peršen, meres, šlenga, prepovedaljka,), vlastite imenice (Andrea, Andreaševci, Marea, Maren, Sekerevci), glagole (podmerit, zamereše, derne, obazeraju, kompleceraju, maršerat, šerit), pridjeve (merisav, nepomečna, bogateji, stareji), broj (četeri), priloge (segurno), zamjenice (svema).
Šokačka se ekavica javlja i u posavskom i u podravskom poddijalektu. Ekavskim govorima slavonskoga dijalekta pripada jedanaest naselja južno i jugozapadno od Vinkovaca: Rokovci, Andrijaševci, Cerna, Šiškovci, Retkovci, Prkovci, Ivankovo, Vođinci te djelomice Gradište, Stari i Novi Mikanovci.
Ekavskim govorima slavonskoga dijalekta pripadaju i govori podravskoga poddijalekta mjesta: Petrijevci, Ladimirevci, Bizovac, Brođanci, Marjanci, Ivanovci, Šag, Nard, Zelčin, Habjanovci, Gat, Veliškovci, Tiborjanci, Črkovci, Podravski Podgajci, Sveti Đurađ, Rakotivca te govori u okolici Virovitice. Primjer šokačke ekavice Podravskih Podgajca pruža ulomak iz teksta Marije Znike, koja kao jezikoslovka i izvorna kazivačica već dvadeset godina objavljuje pouzdane dijalektne tekstove u zborniku Šokačka rič, a objavila je knjigu Podgajački zvon također na govoru Podravskih Podgajaca:
„Najradosneji dani u slavonskom selu su ujesen, u vreme svatova. (…)
Nedelju dana prije svatova peku se kolači: prvo suvi, tvrdi koji mogu stajati, a i da mogu omekšat. Od jutra do sutra nekoliko snaša pomaže glavnoj kuvarici mešat sokačom šečera i jaja u zdeli ili tuči snega federom. Ni bilo miksera, sve se mešalo ručno. Glavna kuvarica naređiva, snaše mešaju, a stareje žene peru suđe. (…)
Posle venčanja veselje počinje več pred crkvom, a nastavlja se u đuvegijinoj kuči. Kad svatovi idu iz venčanja deca viču: kume izgorela kesa. A kum onda mora imati puno sitni novaca da baci deci da ne viču. Zloban kum baci novce u največe blato pa nek se deca otimaju u blatu. (…)
Mlade žene i cure od rodbine dvore, nose jelo po redu na označena mesta, a mladi ljudi su kelneri, nose i dvore piče. Stareje žene peru sve suđe. Kad se kere glavni gosti, onda padaju velike banke, a neki lepe banke sviračima na čelo. Tamburaši su celu noč svirali i pevali na smenu: kad jedan promukne, onda peva drugi.“ (Marija Znika, „Svatovi“, Šokačka rič 6, 2009., str. 153–157.)
Ekavski su govori slavonskoga dijalekta u Mađarskoj u Baćinu, Dušnoku, Martincima, Potonji, Starinu i Dravljancima.
IKAVSKO-EKAVSKI GOVORI
Ikavsko-ekavski govori pripadaju baranjskom poddijalektu. Ikavsko-ekavska zamjena jata u tim je govorima prema pravilu: dugo jat daje i, kratko jat daje e: dite, svit, brig, cidit / deca, pevat, besedi…Ikavsko-ekavski govori zabilježeni su u Baranji u selima Branjin Vrh, Duboševica, Draž, Topolje, Luč, Gajić, Baranjsko Petrovo Selo i Torjanci te u Mađarskoj u Kašadu te u Starim i Novim Mikanovcima, zapadno od Vinkovaca:
„ – Zora, mama kaže da odma ideš po mliko!
Baka Stana kaže da je bilo lipo živit u zadrugi. Tako lipo, govorio je otac, da više nisu mogli zajedno.
Bać Tuna kaže da nije važno ko je bogat, ko siroma, ni ko je gazda, a ko sluga, već kaki je ko čovek.“ (Pavao Petričević, Križevi i ruže, 2002., str. 6, 24, 177.)
GOVORI S TZV. „NEIZMIJENJENIM“ JATOM
U govorima s tzv. „neizmijenjenim“ jatom izgovara se jat kao zatvorenije e. Dijalektolog Stjepan Sekereš govore s „neizmijenjenim“ jatom nalazi oko Našica te bilježi: „U šest starih naselja našičkog kraja (Podgorač, Donja Motičina, Feričanci, Stara Jošava, Bokšić, Šaptinovac) kod starijeg svijeta samoglasnik ĕ izgovara se kao malo zatvoreno e. U izgovoru jata čuje se samo malo prizvuk glasa i, tako da kod površnijeg slušanja nećemo ni zamijetiti razliku između ĕ i e.“ (Stjepan Sekereš, „Govori s neizmijenjenim jatom u našičkom kraju“, Hrvatski dijalektološki zbornik, 6, 1982., str. 498) Dijalektolozi su neizmijenjeni jat zabilježili i u govoru Gradišta između Vinkovaca i Županje, a Stjepan Ivšić opisuje izgovor jata: „U Gradištu neki govore díte, neki déte, a neki déite; piške, peške i peiške.“ (Stjepan Ivšić, „Današnji posavski govor“, Rad JAZU 196, 1913., 171). Danas su navedeni govori iz okolice Našica uglavnom ekavski, što potvrđuje terensko istraživanje Silvije Ćurak koje potvrđuje da se ě izgovara kao eu dugim i kratkim slogovima, što oprimjeruje riječima: kȍren, pònēt, ìsterat, prȍmena. (u: Silvija Ćurak, „Šaptinovačko narječje danas“, Šokačka rič 10, 2013., str. 121.).
Ž. Draženović
