S početkom nove školske godine u vrgoračkoj osnovnoj školi na snagu je stupila zabrana donošenja mobitela u školu i pametnih satova, a iznimka su, kako piše Index, učenici s kroničnim bolestima.
U slučaju da učenici koriste mobitele ili druge tehničke uređaje, oni će im biti oduzeti i vraćeni roditeljima. Nakon drugog oduzimanja učenicima će biti izrečena odgovarajuća pedagoška mjera, a uređaj će biti zadržan u školi do kraja polugodišta. Odluka je donijeta jednoglasno uz podršku i struke i roditelja.
Učenik Petar Govorko kaže da ga nije iznenadilo kad su im nastavnici rekli da će uvesti nova pravila.
“Zabrana mobitela mi nije teško pala jer to u našoj školi nije došlo odjednom. Nastavnici su stalno s nama razgovarali o tome i provodili razne aktivnosti kako bismo shvatili zašto nam mobiteli mogu smetati na nastavi. Zbog mobitela smo bili manje fokusirani na satu, a i ocjene su odmah bile lošije. Sada se više družimo i više slušamo nastavnike. Vidi se promjena. Što se tiče gaziranih pića, možda ih možemo piti kad nismo u školi, ali ni tada ne bismo smjeli pretjerivati jer su štetna za zdravlje”, smatra ovaj učenik 7. razreda.
Branko Radonić, nastavnik povijesti i geografije s 17 godina iskustva, kaže da je posljednjih godina primijetio znatan pad pažnje učenika upravo zbog mobitela.
“Djeca su, naravno, reagirala i nije im bilo drago, ali nakon tjedan dana već su se naviknula na zabranu. Smatram je potpuno logičnom iz više razloga, a ni dosad nisam imao previše problema s mobitelima na satu jer sam ih uredno oduzimao. No, to nije rješavalo problem jer bi, čak i kad su mobiteli bili u torbama, vibrirali zbog raznih obavijesti i tako narušavali koncentraciju. Zato smatram da je najbolja mjera upravo zabrana donošenja mobitela u školu”, pojašnjava.
Uz upotrebu mobitela u osnovnoj školi u Vrgorcu zabranili su i umjetne nokte i neprimjerenu šminku.
“Imali smo slučajeva obojenih kosa i dugih noktiju koji su smetali na satu Tjelesne i zdravstvene kulture pa je bilo nezgodnih situacija. Puno smo razgovarali i shvatili da upravo mi moramo potaknuti promjene. Ne možemo kontrolirati njihovo slobodno vrijeme, ali možemo biti pokretači dobrih promjena i nećemo im dopustiti da prerano žure u svijet odraslih. Svaka zabrana sama po sebi nije dobra, ali kada se donese na institucionalnoj razini i kada je roditelji podržavaju, tada je sve puno drugačije. Mislim da smo na dobrom putu”, mišljenja je psihologinja Danijela Herce.
Index.hr/Đ.K.
