Ana i Matija Vukoja iz Vinkovaca vlasnici su meni najdražeg gradskog kafića, Hang Loosea. Kroz godine kojima se bave ugostiteljstvom, u gradu i šire su stekli kultni status jer su imali hrabrosti furati svoju priču i raditi drugačije od drugih.
Poslovno su u ovu godinu ušli s velikim promjenama, preselivši Hang Loose na novu lokaciju. No, uspjeli su raditi točno 32 dana prije nego što je epidemija zatvorila sve ugostiteljske objekte. Oboje su i zaposleni u njemu, pa je kafić jedini izvor prihoda i njima i dvojici konobara koji rade u njemu.
Prvi tjedan nakon zatvaranja iskoristili su za početak radova na novoj terasi. Izvorni je plan bio bez pritiska napraviti ljetnu terasu dok kafić posluje, no onda su se okolnosti promijenile: sada je neizvjesno kada će uopće kafići početi raditi, te kako izvesti sve planirano dok prihoda nema i dok je teško nabaviti potrebne materijale. Poznavajući ih kao vrlo kreativne, vrijedne i vješte, kažem da će sigurno uspjeti ostvariti što su zamislili i u ovim okolnostima, a Ana mi odgovara kako im je više dosadilo biti kreativan i izmišljati toplu vodu, da za promjenu žele da stvari jednom idu glatko.
Matija rezimira kako možda i nije toliko strašno što su kafići zatvoreni, jer se pad poslovanja osjetio danima prije i misli da se ljudi ne bi usudili izlaziti ni da su ugostitelji ostali otvoreni, pa bi svakako bili suočeni s gubitcima. Kaže kako će im puno značiti ako Vlada realizira najavljene mjere o zagarantiranom minimalcu, no to će im tek dijelom pokriti gubitke i zaostale obaveze. Dodaje da je malim obrtnicima u svim okolnostima teško poslovati i navikli su snalaziti, a ako taj minimalac doista bude 4000 kuna, konačno će imati pristojnu plaću. Brine ga jedino na koji će način država kasnije naplatiti tu dobrotu.
Matija i Ana već tri godine organiziraju i Hang Loose rockabilly festival u Vinkovcima. Na pitanje kako se stvari odvijaju po pitanju ovogodišnjeg festivala, Ana odgovara da je festival planiran za kraj lipnja i nastavljaju raditi na pripremama kao da će se i održati, no svjesni su da će vjerojatno morati pristupiti planu B. Izgledno je da će sponzora biti manje, a samim time i manje sredstava, stoga će forma morati biti prilagođena novim okolnostima. Osim festivala, Ana je u sklopu udruge „retroPERSPEKTIVA” u travnju planirala provedbu ekološkog pilot projekta „Ekoduciraj se!” kroz koji bi se Vinkovčani educirali o odlaganju, recikliranju i ponovnoj uporabi (upcycling) onoga što smatramo otpadom. U sklopu projekta su planirane radionice o izradi prirodne kozmetike i prirodnih sredstava za čišćenje, nakita te drugih uporabnih predmeta. Provedba projekta je zbog trenutnih okolnosti otkazana, no Ana razmišlja o pokretanju YouTube kanala kojim bi se planirane radionice i predavanja predstavili javnosti.
I privatni život im se drastično promijenio. Oboje su vrlo društveni i naviknuti biti okruženi ljudima, a sada gotovo nikoga ne viđaju. No imaju više vremena za hobije: Matija puno vremena provodi u garaži restaurirajući svog Golfa „keca” iz 1983. godine, a Ana vrijeme krati kuhanjem i šivanjem. U šali kaže da je postala prava uzorna kućanica. Nedostaju im druženje s ljudima i društvena događanja, a Anu posebno živcira što kad nekoga i sretne, tu osobu ne smije zagrliti. Matija inače svira u rockabilly bendu Greasy Flat 4, pa mu nedostaju probe s dečkima, ali svira kod kuće s Anom i na taj način oboje održavaju glazben(ičk)u formu. Ovo su razdoblje prihvatili kao nenadani godišnji odmor, pa nastoje izvući najbolje iz situacije i ne živcirati se previše.
Kad razgovaramo o budućnosti, Ana misli da da ćemo se kao društvo unazaditi i resetirati, no ne nužno nabolje. Matija smatra kako će veliki broj poslovnih subjekata nestati i da će doći do promjena i preraspodjela u strukturi, uglavnom na štetu onih iz srednjega segmenta gospodarstva, jer veliki će ostati dobro. Pribojavaju se da će ljudi ostati puni straha i nepovjerenja jedni prema drugima.
Kad ih pitam što će prvo napraviti kada se situacija vrati u normalu, Ana odgovara da će grliti sve redom i maknuti se od Matije, a Matija planira pobjeći bar na jedan dan iz Vinkovaca – da se malo prisjete kakav je to osjećaj kad nedostaješ jedno drugome.
Autor: Gordana Ilić-Ostojić
