VINKOVCI, Poslije šest mjeseci od prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao Goran Šarić (41), otac doje djece, intervju za RTL televiziju je dao bivši ministar obrane u Vladi Hrvatske Mario Banožić. Ovo je tekstualni intervju:
Koje ste ozljede zadobili u nesreći?
Ozljede su bile brojne. Ono što mogu reći da mi je desna noga bila polomljena na tri mjesta i kasnije četvrto nekakvo puknuće, 7-8 rebara, voda na plućima, ključna kost u ramenu. Imao sam po licu 20-ak nekakvih ozljeda, ožiljaka odnosno šivanja. Isto tako, straga je došao nekakav udarac koji je napravio i veliku ozljedu mozga. Imao sam tu sreću, liječničko osoblje koje je bilo reagiralo i pravovremeno i na način na koji je reagiralo tako da se dogodilo i to buđenje osam dana poslije same nezgode. Ali, prolazim fizikalne terapije i vjerujem da će to sve sjesti na svoje mjesto.
Čega se sjećate nakon amnezije?
Prvo mi je došlo da sam vidio bolnicu, osiguranje. Mislim da su mi tajili što se dogodilo.
Kad ste saznali?
Sad kad bih malo morao razmisliti, dan ili dva, to bi bilo po pogovoru drugih s ne baš previše detalja. Nisu me željeli uzrujavati, vjerojatno s obzirom na ovu cijelu situaciju.
Sjećate li se sudara i što se dogodilo to jutro?
To jutro je bila moja redovna aktivnost. Naime, ja već duži niz godina imam jednu dinamiku buđenja ujutro, to je ranije ujutro doručak, uzimanje određene terapije i krećem u dnevne obveze. Taj dan nije obveza bila u pitanju, bilo je jedno druženje koje se već dugi niz godina događa u različitim datumima. Riječ je o jednom tradicionalnom lovu gdje sam išao prije svega kao čovjek koji pripada lovačkom svijetu.
Što se dogodilo?
Dakle, ono što mogu reći je da nakon svoje vožnje koja je išla u pravcu prema Županji, nakon kamiona koji je vozio ispred mene nekakvih 100 metara, na suprotnom traku pojavljuje se kombi bijele boje koji u nekom trenutku sa svojom zadnjom stranom prelazi u moju stranu. Da li se to dogodilo zbog kočenja ili zbog nečeg drugog, ja sad to u tom trenutku ne mogu reći. Uglavnom, njegova zadnja polovica prelazi u moju stranu. Ja u tom trenutku pokušavam kočiti, međutim odlazim na lijevo i zato se dogodilo ono što sam rekao, nije frontalni sudar, nego on je bio više bočno, ali dopustimo da to fizika pojasni, da ja ne bih sad ovdje bio prometni stručnjak. Ali, do samog trenutka sam pokušavao da ne dođe do tog kontakta. Ono što sam zadnje mogao je stisnuti kočnicu i pokušati napraviti najbolje što mogu. Međutim, dogodilo se to da ja sam završio u suprotnoj strani. Dogodio se sudar koji se dogodio.
Kažete da niste pretjecali, a dogodio se sudar far o far?
Kad promatramo stranu fizike, nije baš far o far, nije baš frontalni. Ako sam ja kočio, nisam mogao pretjecati. Bio je tu malo drugačiji događaj koji ja prije svega očekujem od vještaka da utvrde.
Vi ste kočili, vi kažete da ste kočili. Ne bi li bilo logično da bježite u desnu stranu, a ne da bježite na suprotnu stranu?
Ako vam je zatvorena i desna strana, što činite?
Niste mogli pored kamiona?
Vi kočite, a automobil ide. A, što se tiče kamiona, on je bio ispred nas. Ono što očekujem od struke da dokaže upravo to što se točno dogodilo, odnosno da taj trag kočenja ne može nikako biti taj trag koji dovodi do radnje koja se zove preticanje, jer ako pretičete, onda ne kočite. Nemojmo prezentirati završnu točku koja je bila po medijima, da je fotografirano vozilo i reći evo to je bilo tu. Da mi netko trag kočenja označi, a da ne objasni kako postoji trag kočenja ako sam ja to obilazio. Je li i vi obilazite sa tragom kočenja? To je ono što ja želim upravo, da struka kaže svoje i na taj način da fizika objasni kretanje vozila. Ne samo kretanje vozila, brzinu vozila, ali isto tako i trenutak, odnosno sam kut sudara i tada će se vidjeti da su mnoge stvari izrečene, a nisu točne.
Gdje ste bili noć prije?
Noć ranije sam bio u Vukovaru, iza toga sam došao kući, u 21.30 sam već bio u krevetu sa svojim djetetom.
Jeste li konzumirali alkohol?
To mi je bio šok.. 0.0. sam imao.
Nije bilo 0.20?
Ne. Ne znam zašto je sustav šutio.
Podmetnuli su vam?
To je evo jedan dio za koji sam začuđen, a još sam začuđeniji na sustav da ne reagira na te stvari i želio bih možda da ovo kod mene bude jedan primjer, koji će promijeniti praksu u budućnosti. Pitanje je dana kad će se netko dosjetiti da nekakav član medicinskog osoblja si uzme za pravo slikati medicinski dokument, pustiti ga u javnost da bi sebi ili nekakvim užim članovima obitelji nešto priskrbio.
To medicinska struka mora objasniti. Koliko sam ja uspio naknadno to ispratiti, riječ je o etilnom alkoholu koji dolazi iz sredstva koje u biti služi za vađenje krvi kao dezinfekcije. Što se tiče nalaza, ne možemo reći da je on lažan. On je kao takav postojao u medicinskoj dokumentaciji, ali to nije alkohol koji je izvađen iz moje krvi. To je znači alkohol koji je donesen na tijelo s ciljem dezinfekcije. Nije istina da sam na ikakvim lumpovanjima bio tu noć. Dakle, ja sam bio potpuno trijezan, bio sam potpuno sabran kao i svako jutro kad se ustajem i ne sjedam jednostavno u auto, a pogotovo taj dan kad ću imati oružje u rukama.
U Hrvatskoj se često dogodi da su ljudi privedeni, vas nisu priveli…
Ja sam prvih 13 dana bio u bolnici, nakon toga sam došao na kućnu adresu. Tada je nastao pritisak kroz medije zašto nisam uhićen. Ja sam bio pod terapijom. Policija mi je na vrata pokucala, donijela poziv. Pitao sam kad da dođem, rekli su mi sutra. Došao sam odmah sutra u 7. Ja nisam mogao jasno razabirati mnoge događaje tada jer sam bio pod terapijom.
Ono što je teško za slušati je kada vidite ili čitate nekakve prezentacije u medijima koje uistinu nemaju veze sa tim događajem.
Kao npr.?
Pa evo, recimo ovo da sam bio pijan ili recimo da auto nije bio homologiran, odnosno da nije imao sve potrebne ateste, što isto nije istina. Nekakve teze o pretjecanju. Ja nisam pretjecao to jutro. To je ono što zbog same čistoće ovoga događaja, kako sam rekao, čovjek je izgubio život, ja želim da prije svega istina izađe van.
Rekli ste da ste poznavali pokojnog Gorana Šarića, što znate o njemu?
Znao sam čovjeka iz viđenja, otprilike društva gdje se kretao. Privlaka je mjesto koje nije tako daleko od Vinkovaca. Otprilike znam i članove obitelji Šarić. Taj čovjek ima svoju djecu. Ta djeca će kroz odrastanje imati potrebu za ocem. Ono što mogu reći je da sam izrazio sućut i s obzirom na osjetljivost ove cijele priče, tu bih završio.
Odmah ste smijenjeni, isto popodne?
Ja sam već u prvim trenucima bio osuđen. Mene su mediji osudili. Ja očekujem od pravosuđa i vještaka da otkriju istinu.
Od medija sam bio osuđen. Zašto to sada činiti, da kao predsjednik vlade branite, kada jednostavno postoji uređena država, postoji sustav koji to treba činiti. I ja to očekujem i od pravosuđa i od policije i od vještaka da ovdje prije svega zbog istine se kaže što se dogodilo.
Dojam je javnosti da HDZ nije previše žalio za vama.
To ćemo prepustiti promatraču. I dandanas me nazovu kolege.
Je li vas nazvao Milanović?
Ne.
Uzeli ste 6+6, što nakon?
Nekolicina ljudi se javilo, gospodarstvenika, poduzetnika i reklo da kada zdravstveno stasam, da se javim.
Nemate političkih ambicija?
Ne.
Očekujete li da ćete imati pravedno suđenje?
Da.
Jeste li svjesni da vam prijeti i zatvorska kazna?
Nemam problem s tim ako sam kriv.
Kakva je vaša poruka obitelji Šarić?
Duboka sućut i nastojat ću im pomoći u životu kako god mogu.
