Izvodeći zemljane radove na gradnji nove fontane u gradskom parku u središtu Vinkovaca, u sklopu opsežnih radova na uređenju toga, mnogim Vinkovčanima, dragog mjesta za odmor i šetnju, radnici su naišli na ostatke omanjeg zida iz razdoblja kada se na tlu današnjih Vinkovaca nalazilo rimsko naselje Colonia Aurelia Cibalae. U kojem su, a ta se činjenica u brojnim prigodama svečarskog karaktera uvijek rado izriče, rođena i dva rimska cara, Valentinijan I. i Valens, jedini rimski carevi rođeni na tlu Hrvatske. Kojima je, uzgred budi rečeno, u Vinkovcima odana počast kroz naziv jedne male privatne pivovare te odličnog craft piva te iste pivovare. I to je, manje više, sve.
Ništa bolje nisu prošli niti zemni ostaci same rimske epopeje u Vinkovcima, koja nam je podarila braću rimske imperatore, u gradu u kojem, kako to vole reći areholozi, nema mjesta na kojem možete zabosti lopatu, a da ne udarite u nešto zaostalo od vremena Rima ili ranijih vremena. Nažalost, u Vinkovcima postoji i jedna loša navada, a ta je da se čim se lopatom udari u neki arheološki nalaz, on brže bolje i zatrpa tako da u gradu, koji se iznimno hvali bogatom rimskom arheološkom ostavštinom, ona je oku nevidljiva. Da bi putnik namjernik ili posjetitelj koji zaluta u ovaj slavonski grad vidio nešto rimsko u javnom prostoru, najbolje je da se uputi u toalet Gradske kavane Aurelia gdje se, na ulazu u sam toalet, nalazi ostatak nekadašnjeg rimskog stupa. I, što se tiče zemnih ostataka slavne rimske civilizacije na tlu Vinkovaca, to je to. Osim, dakako onoga što nudi Gradski muzej, ali kada je riječ o vanjskom javnom prostoru, od rimske arhitekture i onoga što je od nje ostalo, u stvari nema ničega. U gradu koji leži na arheološkom bogatstvu. Sjetimo se samo srebrnog posuđa iskopanog u Dugoj ulici koje se još nalazi na restauraciji u Zagrebu, a procjenjeno je kao iznimno vrijedno i rijetko u svjetskim razmjerima. Kao i drugih brojnih nalaza na koje su nailazili arheolozi poput Aleksandra Durmana koji je u Vinkovcima pronašao i dešifrirao prapovjesnu posudu kao najstariji indoeuropski kalendar. Čuveni Orion. Koji je nažalost, također sveden na puku simboliku bez još uvijek vidljivog i jasnog sadržaja.
Rekonstrukcija gradskog parka u kojem se nalaze ostaci rimskog foruma, središta života ondašnjih stanovnika Cibala bila je idealna prilika da kroz kvalitetnu prezentaciju arheologije koja se nalaze ispod parkovne trave i cvjetnih gredica, grad Vinkovci dobije novu vrijednost na kojoj se, uz 8.000 godina povjesti i titulu najstarijeg naselja u Europi, bez problema može graditi brend i indentitet grada koji već sada ozbiljno kaska za drugim gradovima u Hrvatskoj, slične veličine i značaja, ali gradova čijim vlastima nije manjaklo, rekao bih, hrabrosti i odlučnosti da arhitektonskim i krajobraznim zahvatima u prostoru, bogato povjesno naslijeđe iskoriste za stvaranje životnog prostora s većom vrijednosti.
Vinkovci su, čini se, za sada, prokockali tu priliku, a bilo ih je i prije, i čini se, ne toliko zbog nedostatka novca da se sve zamišljeno isfinancira jer tu je, u krajnjem slučaju, kako ovdašnji političari znaju reći, “naša ministrica”, niti ideja, jer ih ima, nego zbog elita koje u raznim segmentima primarno utječu na smjer razvoja Vinkovaca, a s vremena na vrijeme spremne su ga podrediti uskogrudnim interesima pojedinaca i određenih skupina , a građanima zauzvrat ponudit projekte na tragu koketiranja s populizmom.
Navada je to koja može biti vrlo pogubna. I dugoročno štetna za sredine kao što su Vinkovci u kojima već sada manjka ljudi s širinom ideja i percepcije kako Vinkovce učiniti prepoznatljivijim i posebnijim u odnosu na druge gradove i sredine te prijeti opasnost od padanja cijelog grada u prosječnost. A odatle do beznačajnosti jako je kratak put.
