Ne boji se svaka šuša Boga, već batine – rekli su naši stari, a da su bili upravu vladajući su nam dokazivali cijeli protekli tjedan.
Nakon što mu je Pupovac pokazao pred cijelim svijetom da ga ne šljivi ni pola posto, a desnica u HDZ-u ojačala, premijeru Plenkoviću nije preostalo drugo nego da „podvije rep“ pred narodom koji ne želi njegovu mirovinsku reformu i kapitulira. Tako zahvaljujući njegovom strahu da nagodinu ne izgubi na parlamentarnim izborima nećemo morati raditi do šezdeset i sedme godine. Barem za sada. Ne treba mu novi referendum, pa se sada umiljava inicijativi da odustane od njega, no ljudi mu ne vjeruju. Poručuju; „Prvo ti u novi zakon stavi ono što smo tražili, pa ćemo onda mi odustati od referenduma“. A, premijer se čudi njihovu nepovjerenju u njegovu riječ, pa i dalje uvjerava kako su mu sada samo važne želje puka. Zaboravio je da je mjesecima branio ministra Pavića koji je na tu istu lakrdiju od reforme upucao puste novce, a onda ga je na kraju, umjesto nogom u guzicu, nagradio novom foteljom. Nije si mogao priuštiti da uz ministre aferaše, od kojih su mu neki bili ljudi od najvećeg povjerenja, izgubi još jednog člana vlade koji mu klima glavom i povlađuje.
A tih koji klimaju glavom Plenkoviću u stranci nije ostalo još puno. I to ga strašno nervira. Ne zna više tko što misli, tko će što reći novinarima i tko mu na slijedećim stranačkim izborima želi „skinuti glavu“. Stoga je, u maniri velikog vođe, sazvao stranački vrh i, pod krinkom štete koju bi Kolinda mogla imati na predstojećim predsjedničkim izborima, postavio nova pravila istupanja članova stranke u javnosti. Nitko od članova više ne smije ni pisnuti ako se njegovo mišljenje ne podudara s premijerovim. Dozlogrdilo je Plekoviću više da mu se tamo neki smijenjeni Miro Kovač brči kako će ga izgurati s mjesta predsjednika stranke, da mu odbačeni Davor Ivo Stier soli pamet svojim desničarskim istupima pred kamerama i da se u javnost iznose priče o tome kako hrpa ljudi u stranci jedva čeka da ga se riješi. Da ne dolazi od uplašenog i nervoznog premijera, takav pokušaj nametanja cenzure, trebalo bi proglasiti jadnim i na njega se ne obazirati. Očito su to shvatili i hadezeovci jer su već slijedećeg jutra po saborskim hodnicima rado odgovarali na pitanja novinara. Tako smo doznali da Culej na predstojećim izborima nema kandidatkinju nego kandidata, a da Stier ne voli kada se cipelari ljude zbog njihova mišljenja.
Da nije frajer premijeru je protekli tjedan pokazao i Milan Bandić čiji su zastupnici „kasnili „ na glasovanje u Saboru. Naime, baš u vrijeme glasovanja Bandić sazvao svoje članstvo na sastanak koji se oduljio. Zbog toga su vladajući, unatoč kvorumu, morali odgoditi glasovanje u Saboru, pa cijela je Hrvatska vidjela da Plenković bez Bandićevaca u rukama zapravo nema ništa. Nema Plenković još ni kandidata na predsjedničkim izborima, jer Kolinda nikako da službeno objavi da želi biti hadezeov džoker. Iako je nekoliko puta obećavala da će u utrku krenuti ovog ili onog datuma to se još nije dogodilo. No, nije problem samo što nije službeno objavila kandidaturu, nego što je potpuno isparila sa političke scene. Umjesto da obilazi hrvatske birače Kolinda je otišla u Ameriku na Zasjedanje opće skupštine Ujedinjenih naroda gdje će prezentirati otok Zlarin kao globalni projekt. Usput je iskoristila priliku za posjet UFC boksaču Stipi Miočiću i nekoj novoj udruzi poduzetnika hrvatskog porijekla. Stipe je Kolindu ugostio u svojoj dvorani, a ona je spremno navukla boksačke rukavice i lamatala rukama u sparing predstavi koja bi bila dostojna djeteta. Na kraju show-a Sipe se bacio na pod kako bi ispalo da ga je predsjednica nokautirala, a ona se toliko zapalila za boks da je odlučila čim se vrati u Zagreb potražiti neki klub i početi trenirati udaranje u vreću. Bolje bi joj bilo da zasuče rukave i primi se kampanje, jer kako sada stvari stoje direkte i krošee njenim protukandidatima Milanoviću i Škori servira jedino Plenković, dok ona, kao ozbiljan politički akter, u očima birača sve više blijedi.
