VUKOVAR, Pitanje dvojezične nastave svakako je jedno od osjetljivijih pitanja u Vukovaru po kojem su vukovarski političari, ovisno od predznaku političke stranke, čvrsto podijeljeni. Na isti način razmišljaju i Vukovarci koji dijelom nerado govore o ovoj temi ili pak i oni imaju čvrsto podijeljene stavove. Poput političara tako je dio građana za to da djeca zajedno idu u škole dok drugi dio građana smatra kako je ovakav način obrazovanja, u kojem prevladava Model A, dobar i da ga ne treba mijenjati. Naši sugovornici su teško pristajali na razgovor o ovoj temi pri čemu nisu nikako pristajali da ih se fotografira.
„Mislim kako bi djeca u Vukovaru trebala zajedno da idu u školu i sjede u istim razredima. Svakako sam za to da učenici nacionalnih manjina uče svoju povijest, književnost i imaju svoj vjeronauk ali da te sate imaju po završetku nastave, u suprotnoj smjeni ili da se pronađe neki drugi način samo ne da idu u odvojene razrede pa i smjene. Hrvatski i srpski jezik su toliko slični da nema potrebe za ovakvim načinom školovanja“, kaže Josipa A. koja ima dvoje djece koja pohađaju osnovnu školu u Vukovaru.
Dodaje kako se njena djeca druže sa djecom srpske nacionalnosti, zajedno provode vrijeme na igralištu ili ulici pa se i posjećuju te da ne vidi zašto sve to ne bi moglo da se provede i u školi.
„Govori se o opasnosti po radna mjesta ali i to se može riješiti. Neka razredi budu manji i sačeka se da vrijeme učini svoje, odnosno da dio nastavnika i profesora ode u mirovinu. Zajedničke škole bi bile dobre za budućnost grada“, ističe Josipa A.
Slično razmišlja i Katica M., koja nema djece u osnovim i srednjim školama, i koja tvrdi kako bi zajedničke škole trebale krenuti već od rujna, odnosno početka iduće školske godine.
„Znam kako je to utopija i da će biti velikih otpora kao i da se odluka zapravo donosi u Zagrebu ali to bi bilo najbolje za Vukovar, Vukovarce, a prije svega za svu djecu bez obzira na nacionalnost. Najviše će tomeotpora biti u SDSS-u i drugim stranakma sa srpskim predznakom. Mislim kako će to biti dugoročan projekt i da bi trebalo krenuti sa spajanjem djece u vrtićima i tako mijenjati svijest ljudi, a onda polako sve to preslikati u osnovne i srednje škole“, kaže Katica M.
Prema njenim riječima u sklopu cijeloga toga projekta svi trebaju odraditi svoju ulogu počevši od političara, roditelja, medija, nastavnika, profesora…
U isto vrijeme roditelji djece srpske nacionalnosti u Vukovaru smatraju kako se ništa ne bi trebalo mijenjati i da se obrazovanje u osnovnim i srednjim školama treba nastaviti kao i do sada.
„Najmanji su problem u svemu tome Srbi i njihova prava koja se svako malo krše ili ne provode. Međutim, što ćemo se s obrazovanjem Talijana ili Mađara? Kako ćemo njihovo obrazovanje riješiti? Uz to, poslije svega, gradonačelnik Ivan Penava je posljednji koji bi trebao govoriti o takvim temama i koji bi mogao nešto tako provesti. Dovoljno je se sjetiti nekih njegovih izjava ili kada je na stranici grada stavio video sa djecom srpske nacionalnosti. Djeca nisu odvojena i imaju prilike da se druže, upoznaju, izlaze i sve drugo. Jedino je što ne sjede u istim školskim klupama. Sve drugo imaju isto i mislim kako sve to i dalje treba tako ostati“, kaže Dragan M. čije jedno dijete ide u osnovnu, a drugo u srednju školu.
Dodaje i kako njegova djeca imaju prijatelja svih nacionalnosti i da ne vidi nikakav problem u njihovom odnosu radi toga što idu u odvojene razrede.
„Volio bih da mi netko kaže kako bi se, ako bi se spojili razredi, provodila nastava u predmetima poput povijesti, književnosti, vjeronauka… Puno toga nije napravljeno u proteklih 20-ak godina, što je moralo da se napravi, tako da neke takve stvari ne idu preko koljena“, rekao je Dragan M.
I njegova susjeda Svetlana B. nije za sada za spajanje razreda s tim što misli kako je to proces koji je neminovan i da će on svakako dogoditi kroz neko vrijeme. Smatra i nikako u svemu tome ne bi trebalo forsirati takve ideje nego raditi planski, stručno i strpljivo. Međutim, i ona s velikim podozrenjem gleda na niz stvari koje bi se pojavile kada bi došlo do spajanja razreda.
„Tko kaže da su roditelje djece hrvatske nacionalnosti za tako nešto? Malo se zna ali prije nekoliko godina su djeca iz jedne srednje škole u Vukovaru trebala zajedno na maturalac ali nisu otišli upravo radi nekih roditelja djece hrvatske nacionalnosti. Djeca su išla istoga dana, na isto odredište, sa istim planom i programom ali u odvojenim autobusima. Tu se postavlja i pitanje dijela nastavnika i profesora. I tu je poznato kako su u nekim školama godinama postojale odvojene zbornice. Kakva je to poruka onda roditeljima i djeci? Stoga smatram kako još nije došlo vrijeme za takve neke ideje. Kada će ono doći ne znam ali znam da će o tome, kao i o svemu kod nas, odlučiti politika“, zaključila je Svetlana B.
Slična su razmišljanja i ostalih sugovornika s kojima smo razgovarali na ovu temu koja će, kako stvari stoje, slijedećih mjeseci pa i nekoliko godina biti tema koja će prevladavati u Vukovaru.
Tekst je potican sredstvima u sklopu projekta Novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
AUTOR: NIKOLINA BRADARIĆ
