SOTIN, Polaganjem vijenaca podno spomen obilježja u središtu vukovarskog prigradskog naselja Sotin danas je obilježena obljetnica stradanja ovoga naselja u kojem je tijekom Domovinskog rata ukupno ubijeno 68 mještana od kojih se njih 17 i danas nalaze na popisu nestalih. O stradanjima u Sotinu govori i to da je ubijano više članova iste obitelji, žene, starci…
Mještani Sotina posebno ističu činjenicu da niti poslije 32 godine ne znaju za sudbinu za svojih 17 sumještana koji se nalaze na popisu nestalih. Prema njihovom mišljenju mještani Sotina srpske nacionalnosti znaju istinu ali neće da kažu gdje su pokopani. Misli to i Agneza Erdelji koja već 32 godine traga za svojim sinom Đurom.
„Đuro je imao svega 23 godine i odveden je. Od tada ne znamo za njega ništa. Domaći Srbi znaju ali neće da kažu ništa. Nama preostaje samo da se molimo Bogu da će se nešto dogoditi. Mi opet ništa ne znamo iako kruže svakakve priče. Stalno se nadam da će mi pronaći kosti sina, sa svakom novom otkrivenom grobnicom pojavi se nova nada ali još uvijek ništa“, rekla je Erdelji.
Za sinom koji je nestao 1991. godine traga i Verica Rapčak. Prema njenim riječima njezin sin Boris imao je tada 24 godine i dijete od dvije godine.
„Teče još jedna godina, a ja još ne znam za sudbinu sina i gdje je on pokopan. Ostala sam sama pa niti se s kim družim niti gdje idem. Ja i dalje živim u 1991. godini kada je za mene sve stalo. Smrt bi za mene bilo spasenje“, rekla je Rapčak.
