ŠARENGRAD, U svibnju 2019. godine Muzej grada Iloka, u suradnji s Gradskim muzejom Vinkovci i Institutom za arheologiju iz Zagreba, nastavio je s istraživanjem ranosrednjovjekovne nekropole na položaju Klopare u Šarengradu.
Riječ je o lokalitetu koji je djelomično devastiran 2006. godine prilikom odvoza zemlje s lesne grede koja prati tok Dunava, a za koji se do tada nije znalo. Prva sezona istraživanja provedena je 2016., a druga 2017. godine. U te dvije sezone istraženo je 48 grobova koji su prema nalazima atribuirani u kasnoavarsko razdoblje (8. stoljeće). Posebnost ovog lokaliteta je što predstavlja prvu stručno i znanstveno istraživanu nekropolu iz ovog razdoblja u Hrvatskom Podunavlju.
Naime, na prostoru istočne Hrvatske avarodobni nalazi i groblja istražuju se od kraja 19. stoljeća, s većim intenzitetom u drugoj polovini 20. stoljeća, a unatrag desetak godina ponovno se istražuju u većem broju. Međutim, nekropola u Šarengradu prva je istraživana na obali Dunava. Od nalaza koji su otkriveni u prethodnim sezonama istraživanja izdvajamo veći broj (ukupno 8) ukopa konja s konjanicima, te grobove ratnika s pojasnim garniturama i oružjem. Iako ovi nalazi sugeriraju ratnički karakter ove zajednice antropološka istraživanja ipak upućuju na život mirne, sjedilačke populacije. Potpuna analiza i interpretacija ovog lokaliteta planirana je u skoroj budućnosti, nakon što se obave svi potrebni restauratorski, konzervatorski i istraživački radovi.
Ove godine za istraživanje je otvorena površina od 600 m2. Uočavaju se promjene u avarodobnom grobnom ritualu, više je dječjih ukopa, a u potpunosti su izostali ukopi muškaraca ratnika i konja s konjanicima. Razlike su vidljive i u prilaganju grobnih priloga – pokojnici više nemaju popudbinu u hrani (lonci, životinjske kosti), a siromašniji je i spektar elementa nošnje.
Preliminarno možemo reći da se radi o ukopima sa samog kraja avarodobne prevlasti u Panononskoj nizini (početak 9. stoljeća), kada u naše krajeve dolaze Franci. Promjene u grobnom ritualu vezane su uz opću nestašicu (pomanjkanje hrane) ili uz promjene u društvu (pokrštavanje i promjena poganskih načina ukopa).
Posebno iznenađenje predstavlja pak otkriće paljevinskog groba u kojeg je položen spaljeni ostatak pokojnika, za razliku od do sada istraživanih kosturnih ukopa. Ritual incineracije ili spaljivanja povezuje se s doseljenjem Slavena na naše prostore, a paljevinska groblja u Hrvatskoj datiraju se od 7. do 9. stoljeća. Prostorno su nam najbliža paljevinska groblja istraživana u Čelarevu na položaju Ciglana i Jablanovi (Republika Srbija), Vinkovcima (Duga ulica 99 – 7.-8. stoljeće) i Belišću (Zagajci – druga polovina 7. i 8. stoljeće), a vremenski paljevinski grob iz Lobora (Crkva Majke Božje Gorske – kraj 8. i početak 9. stoljeća).
Nalazima paljevinskih grobova lokalitet ŠarengradKlopare postaje 4. lokalitet s paljevinskim ukopima u kontinentalnoj Hrvatskoj, te 9. u cijeloj Hrvatskoj (uključujući Dalmaciju). Posebno naglašavamo činjenicu da se radi o prvom ranosrednjovjekovnom biritualnom groblju u kontinentalnoj Hrvatskoj. Pronađene posude – lonci u funkciji urne tipični su ranosrednjovjekovni lonci, a osim paljevine u urni istražena je i jedna paljevina u jami, što nije neuobičajen način ukopa.
