Novi početak vukovarske tvornice Borovo

Kada se govori o nekadašnjem gospodarstvu Vukovaru prvi i nezaobilazan gospodarski subjekt svakako predstavlja nekadašnja tvornica Borovo sa svim svojim proizvodnjama i tvorničkim halama. Nekadašnji gigant je u svoje zlatno vrijeme zapošljavao oko 23.000 radnika raspoređenih u 16 OUR-a. Glavne proizvodnje su bile proizvodnje gumene i kožne obuće, auto guma kao i gumeno tehničke robe. Borovo je bilo organizirano tako da su osim sirovine, koju su morali nabavljati, gotovo sve ostalo sami proizvodili i osiguravali. Rezultat takvog način proizvodnje je da su godišnje proizvodili oko 20 milijuna pari obuće prodavanih u 618 prodavaonica širom bivše Jugoslavije dok se dobar dio proizvodnje i izvozio.

Danas, 34 godine od rata i ratnih razaranja Borovo i dalje posluje ali se iz godine u godinu suočavaju s teškim gospodarskim izazovima. Borovo danas zapošljava 570 radnika od kojih njih 200-ak radi u maloprodaji dok su ostali zaposleni u proizvodnim halama u Vukovaru gdje se proizvodi gumena i kožna obuća. Ova tvrtka danas proizvodi oko 400.000 pari obuće godišnje od koje dobar dio čini modna obuća, a rade i obuću za MORH, MUP…

Govoreći o današnjem poslovanju Borova predsjednica Uprave Gordana Odor ističe kako je i inače obućarska proizvodnja već desetljećima unazad, uz tekstilnu, najugroženija radi konkurencije s istoka.

„Riječ je o državama gdje je cijena rada osjetno niža, rade velike serije, a uz to su i robotizirane što dodatno smanjuje cijenu rada. Sve to Borovo danas nema tako da je naša cipela duplo pa i više skuplja od cipele proizvedenim u tim državama“, pojašnjava Odor.

I zaista stoji činjenica da pogoni Borova nisu robotizirani tako da se dobar dio proizvodnje i danas obavlja ručno. Radi toga je borovska cipela svakako kvalitetnija ali i skuplja. Dodatni problem su male serije proizvodnje na kojima Borovo godinama unazad radi ali i činjenica da niti 34 godine od rata ne kontroliraju svoje prodavaonice u Srbiji, Republici Srpskoj i Sjevernoj Makedoniji. Ne kontroliraju niti svoj proizvodni pogon u Somboru kojeg je preuzela tvrtka Boreli koja je u stečaju. Radi svih njih Borovo je na sudu u tim državama ali i dalje nema pomaka tako da vukovarska tvrtka ne može do daljnjeg računati na te objekte. Dodatni problem Borova je tvorničko dvorište tvrtke koje se prostire na oko 10 hektara i koje je i danas prepuno ruševina zaostalih iz rata. Iako se radi o jednom od gospodarski najatraktivnijih zemljišta u Hrvatskoj, koje se nalazi uz sami Dunav i Luku Vukovar, Republika Hrvatska kao vlasnik tvornice Borovo do danas nisu odlučili krenuti u raščišćavanje tvorničkog dvorišta kako bi ga se moglo staviti u funkciju. Borovo kao tvrtka to svakako sama ne može riješiti jer se radi o ogromnim sredstvima.

Unatoč svim tim problemima Odor kaže kako postoji nada u novi početak Borova do kojeg bi moglo doći već možda tijekom 2026. godine. Kao razlog tome navodi činjenicu da se na raspisani javni poziv, koji je raspisan prije više od godinu dana, pojavio potencijali inozemni investitor koji bi postao u početku prvo strateški partner Borova, a onda možda u budućnosti i vlasnik Borova.

„Razgovori su naveliko u tijeku i već postoji nacrt sporazuma. Riječ je o zahtjevnom poslu gdje je naš interes svakako zaštiti interese Borova tako da sve to traje dugo jer se pazi na svaki detalj. Ono što je bitno je da se radi o potencijalnom strateškom investitoru koji dolazi iz obućarske branše i zapošljava oko 4000 radnika. Bili su u našim pogonima i ostali su impresionirani onim što vidjeli, našom tradicijom kao kvalitetom naše obuće. Preostaje da dogovorimo sve detalje i ako do toga dođe mislim kako bi već tijekom iduće godine imali strateškog partnera“, kaže Odor koja ne želi reći nikakve druge detalje vezane za potencijalnog partnera, odnosno kako se zove, odakle dolazi i slično.  

Nacrt sporazuma koji je napravljen, ali i koji se još dorađuje s obje strane, predviđa da se u Borovu zadrži postojeća proizvodnja ali i da se isto tako proizvodnja proširi i na dodatne proizvode koje želi inozemni partner. Zajedničkim snagama bi se ti proizvodi razvijali i proizvodili u pogonima u Vukovaru. Plan je i modernizacija proizvodnih pogona, odnosno uvođenje robotizacije.

„Tražimo i da se brand Borova internacionalizira. Njihov plan je da se proizvodnja podigne i do milijun pari obuće godišnje što je više od duplo nego što Borovo danas proizvodi.  To bi rezultiralo i dodatnim zapošljavanjem s obzirom da je za trenutnu proizvodnju dovoljan sadašnji broj zaposlenih koji rade u jednoj smjeni. Rast proizvodnje bi doveo do toga da se uvede i druga smjena. Svjesni smo da se tu javlja problem nedostatka educiranih radnika koji bi radili u proizvodnji što bi rješavali u hodu na način da bi Borovo osiguravalo edukacije radnike. Za sada Uprava Borova nije sklona zapošljavanju stranih radnika ali ako to bude bilo prijeko potrebno plan je ići i u tom smjeru“, zaključila je Odor.