Na gospodarskoj karti bivše države Vinkovci su bili nezaobilazno mjesto koje je igralo veliku ulogu u razvoju ne samo Vinkovaca nego i okolice pa i države. Pri tome je dovoljno spomenuti samo neke od tvrtki koje su prije samo nekoliko desetljeća unazad zapošljavale na tisuće radnika. Stariji Vinkovčani i danas se sjećaju tvrtki poput tvornice kože „Boris Kidrič“, tvornice obuće „Kvalitet“, tvornice za izradu konfekcije „Đuro Salaj“, tvornicu tekstilne odjeće „Vintex“, Industrijsko građevinsko poduzeće IGP „Graditelj”… Pri tome se nikako ne mogu niti smiju zaboraviti tvrtke poput onih koje i danas djeluju i posluju kao što su tvornica „Dilj“ i „Spačva“. Uz sve njih ogroman značaj za razvoj Vinkovaca, istoka Hrvatske ali i Hrvatske i bivše države uopće imao je i vinkovački željeznički kolodvor koji je bio najveće čvorište ne samo SFRJ nego i Balkana.
Međutim, rat, razne društvene promjene kao i novi ekonomski igrači i pravila ali i privatizacija rezultirali su s tim da je niz tih nekada velikih tvrtki jednostavno nestao i više ne postoji.
Jedna od njih je i tvornica kože „Boris Kidrič“ koja je bila osnovana davne 1920. godine. Tvornica obuće „Kvalitet“ u Vinkovcima je osnovana bila 1945. godine, odnosno odmah po završetku Drugog svjetskog rata, i to prvo kao Radničko – obućarska zadruga s 11 udruženih postolarskih majstora da bi 1946. godine zadruzi bila pripojena remenarija i nekoliko konfisciranih radionica sličnog profila. Od 1953. godine zadruga dobiva naziva „Kvalitet“ da bi s godinama koje su dolazile bilježila se modernizacija i rekonstrukcija proizvodnje. Tvornica je rasla pa je 1974. godine u obližnjem Otoku izgradili pogon za proizvodnju gornjih i donjih dijelova obuće. Kada je riječ o tvornici „Kvalitet“ treba znati kako je ona tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća zapošljavala oko 800 radnika. Prema službenim podacima „Kvalitet“ je 1985. godine proizveo 680.000 pari kožnih cipela, 4,6 milijuna pari brizganih đonova i 60.000 pari brizganih peta te je imao vlastite prodavaonice u Vinkovcima, Zagrebu, Zadru, Vukovaru i Osijeku. Danas je od nekadašnje tvornice u Dugoj ulici u Vinkovcima ostala samo napuštena tvornička i upravna zgrada.
Slično je prošla i tvornica za izradu konfekcije „Đuro Salaj“ koja je poslije određenih problema, modernizacije i onda promjene na proizvodnju kožne konfekcije 70-ih godina prošlog stoljeća zapošljavala zapošljava oko 500 radnika i to čak više od 80 posto žena u dobi od 18 do 22 godina. Službeni podaci kažu da je tvornica 1977. godine proizvela oko 180.000 komada odjeće.
Nestala je i tekstilna tvornica „Vintex“ koja je bila poznata po proizvodnji deka iz posteljnog programa.
Među onim tvrtkama u Vinkovcima koje više nema, a koja je ostavila veliki trag, je i Industrijsko građevinsko poduzeće „Graditelj“ koje je nekada zapošljavalo više od 650 radnika. Tvrtka je gradila, stambene, društvene i industrijske objekte ali je ipak krajem 90-ih godina prošlog tvrtka zapala u poslovne teškoće, a onda završila i u stečaju.
Rat i ratna razaranja rezultirali su i činjenicom da je značaj i moć željezničkog kolodvora u Vinkovcima osjetno pala. Stari vinkovački željezničari i danas se prisjećaju brojnih vlakova koji su prolazili kroz Vinkovce koje je bilo nezaobilazno željezničko čvorište cijele bivše države. Vinkovački kolodvor je nekada zapošljavao oko 3.000 radnika tako da je gotovo svaka obitelj u Vinkovcima na neki način bila vezana za željeznicu i kolodvor. Nekada je samo tijekom jedne godine kroz Vinkovce prolazilo oko 18,25 milijuna ljudi pri čemu je svakih četiri do pet minuta kroz Vinkovce prolazio jedan vlak. Bio je to „grad u gradu“. U odnosu na razdoblje prije Domovinskog rata današnji međunarodni željeznički promet u segmentu putničkog prijevoza otprilike je na 35 posto u odnosu na početak 90-ih godina 20. stoljeća, dok je u segmentu teretnog prijevoza danas riječ o 20 posto u odnosu na isto razdoblje.
Kada je riječ o gospodarskoj slici Vinkovaca danas posluju i „Dilj“ i „Spačva“, koje su u međuvremenu privatizirane, a pojavilo se i niz novih tvrtki.
