Pročitah jučer na jednom od portala kako će ministar Kujundžić u izradu Zakona o pobačaju uključiti i Katoličku crkvu.
Što da vam kažem – oduševih se. Iz dva razloga. Prvo, zato što dečki u haljinama uspješno rješavaju ženska pitanja već dvije tisuće godina. Drugo, jer trenutno u Republici Hrvatskoj nema niti jedne druge grupacije koja bi ministru i široj javnosti mogla bolje objasniti i predočiti sljedećih par problemčića:
1. Kako se osjeća žena koju na razgovoru za posao potencijalni poslodavac pita: „Planirate li ostati trudni u idućih 5 godina?“.
2. Kako se osjeća žena kojoj poslodavac ne produži ugovor na određeno vrijeme jer je ostala trudna.
3. Kako se osjeća klinka od 16 godina koja u školi nije imala zdravstveni odgoj jer isti nije u skladu s katoličkim vrijednostima ove zemlje, pa je – iako je na internetu pisalo da se od prvog puta ne može zatrudnjeti – ostala trudna.
4. Kako se osjeća ovršena samohrana majka dvoje male djece kojoj bivši muž ne plaća alimentaciju i koja je morala birati između plaćanja TV pretplate i kupovine pelena,
5. Kako se osjeća rodilja koju ginekolog nakon 36 sati trudova ne šalje na carski rez, jer ge obitelj nije „prepoznala“ (čitaj: nije mu gurnula kuvertu s novcima).
6. Kako se osjeća žena kojoj ginekolog u ambulanti kaže da se u njihovoj ustanovi ne obavljaju pobačaji, ali joj na izlazu sestra kaže neka dođe za dva dana kad je doktor u dežurstvu, pa će se „to“ obaviti pod lažnom dijagnozom (Cijena? Prava sitnica. 3000 kuna. Ravno doktoru u džep.)
7. Kako je medicinski nevjerojatno da žena zatrudni uslijed silovanja (don Stojić, A.D. 2014).
I taman se obradovah kako će (muški) ministar i njegovo muško društvo u haljinama glatko riješiti sve gore navedene ženske probleme tim jednim novim zakonom, kad danas vidim da je ministar sam sebe demantirao.
E, hebi ga… sad će ministar garant morati u povjerenstvo za donošenje Zakona zvati neke žene. No, radi mira u kući i državi, ne bi bilo preporučljivo u rad tog uvaženog tijela uključiti neke štrace, drugotne, lezbo-komunjare i ine histerične babe podložne divljajućim hormonima. Najbolje bi bilo da u povjerenstvo pozove onu tetu koja djeluje kao muško preodjeveno u žensko i ima ubojit pogled koji izaziva erektilne disfunkcije. Za nju sa sigurnošću znamo da su joj hormoni u harmoniji s dogmom. I sve će biti OK i u skladu s prvotnom intencijom.
Da se ne lažemo: s Crkvom ili bez nje, ministar će progurati novi restriktivniji Zakon o pobačaju. I Sabor će ga izglasati, nakon burne i dugotrajne rasprave. Možda će žene i prosvjedovati na ulicama, no to ništa neće promijeniti. Prosvjedovale su svojedobno i Poljakinje – uzalud. Ako ste žensko, vaše tijelo nije (samo) vaše tijelo. A i vaša slobodna volja tek je privid. Bar u ovom wannabe kalifatu.
Ministar je uvjeren da će nova ograničenja smanjiti broj pobačaja. Statistički, hoće. No van statističkih podataka, žene će zbog pobačaja u sivoj i crnoj zoni umirati od sepse i ostajati neplodne zbog nestručno izvedenih zahvata. Ministru u njegovoj kuli bjelokosnoj to pak neće remetiti san. Jer, njemu je statistika bitna. Kao i život od trenutka začeća. A za život nakon rođenja zaboli ga neka stvar.
Stavovi i preporuke iznesene u autorskim kolumnama, savjetima i komentarima isključivo su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala press032.
