Na istočnom rubu Hrvatske, tik uz Dunav i cestu koja povezuje Vukovar i Ilok, smjestilo se Mohovo – selo s tek nešto više od 180 stanovnika. Na prvi pogled, još jedno srijemsko mjesto koje dijeli sudbinu depopulacije i starenja stanovništva. No ispod njegovih vrtova i oranica skriva se priča koja nadilazi lokalne okvire – priča o mamutima, ledenom dobu i ljudima koji su ovdje živjeli prije nekoliko tisuća godina.
Prema posljednjem popisu stanovništva, Mohovo broji 183 stanovnika, gotovo upola manje nego početkom 2000-ih. Mladi odlaze, kuće ostaju prazne, a svakodnevica se sve češće oslanja na poljoprivredu, povremene poslove i rad u obližnjim gradovima. Zaposlenost je ograničena, kao i u većini ruralnih dijelova Vukovarsko-srijemske županije, a budućnost sela često se svodi na pitanje – tko će ostati.
Ipak, Mohovo ima ono što malo koje selo ima: identitet koji se ne temelji samo na prošlosti posljednjih desetljeća, nego na dubokoj prapovijesti.
Sve je počelo u jednom dvorištu
Godine 2012. Mohovljanin Goran Popović u vlastitom dvorištu pronalazi zub – isprva neobičan, a ubrzo prepoznat kao zub vunastog mamuta. Bio je to trenutak koji je promijenio ne samo njegov život, nego i percepciju cijelog sela.
„Nisam ni slutio što držim u rukama“, pričao je Popović u kasnijim istupima. Nalaz je potaknuo daljnja istraživanja, a Mohovo je ubrzo postalo jedno od najvažnijih hrvatskih nalazišta ostataka ledenodobne megafaune. U zemlji oko sela pronađeni su ostaci mamuta, vunastog nosoroga, divljeg konja, bizona, hijene i jelena, svjedoci vremena kada je ovim prostorima dominirala tundra, a ne polja kukuruza.
Iz mamutskih kostiju rodila se i ideja o budućnosti. Danas je Goran Popović predsjednik udruge Dolina mamuta, a Mohovo je domaćin Mammothfesta, jedinstvene manifestacije koja spaja znanost, edukaciju i lokalnu zajednicu. Festival svake godine okuplja znatiželjnike, obitelji i turiste, donoseći selo na kartu kulturnih i edukativnih događanja u istočnoj Hrvatskoj. Uz radionice, izložbe i replike fosila, Mammothfest ima i širu ambiciju – pokazati da i malo selo može imati veliku priču.
U planovima je i interpretacijski centar te svojevrsni „ledenodobni park“, koji bi mogao otvoriti nova radna mjesta i ponuditi razlog mladima da ostanu, priča Popović. Kaže i kako, iako se Mohovo danas nalazi na raskrižju – između demografskog pada i potencijala koji leži pod njegovim tlom, optimizam ipak odnosi prevagu.
“Danas u mjestu nas živi nekih stotinjak mještana. U školi je šest do sedam prvašića, a nas muškaraca u dobi od 17 do 30 godina ima tridesetak. Na prvi pogled nije nešto, ali kada se sagleda cijla priča oko Mohova, oko velike aktivnosti udruga, nogometnog kluba koji je rijedak u okolici u kojem igraju gotovo samo domaći dečki, stvari izgledaju puno drugačije. U zadnje vrijeme prodano je pet-šest starih kuća ljudima sa strane, iz Vinkovaca i ostalih mjesta koji očito vide pesrpektivu u ovom našem malom selu. A zašto je onda ne bi smo vidjeli i mi koji smo čvrsto uvjereni da postoji”, kaže Popović koji u selu gradi kuću za odmor namjenjenu ruralnom turizmu, nazvanu a kako drugačije nego Mamutica.
“Mamuti ne mogu vratiti prošla vremena, ali mogu ponuditi novu perspektivu u koju ja i moji sumještani čvrsto vjerujemo. U selu koje broji stotinjak stanovnika, priča o mamutima postala je priča o opstanku”, poručuje ovaj mladi Mohovljanin.
I dok Dunav i dalje tiho prolazi pokraj Mohova, selo pokušava dokazati da čak i najmanja mjesta mogu imati povijest – i budućnost – veću od sebe.
Đ.K.
