Tko kaže da Hrvatska nije Amerika! Čini se kako su se vladajući, ali i oni koji bi to htjeli postati svojski potrudili da nas proteklog tjedna uvjere baš u tu činjenicu.
Doznalo se tako da je aktualni ministar uprave Lovro Kušćević, osim što je u moru svojih nekretnina zaboravio upisati dvije vile u katastar, baš u Hrvatskoj ostvario svoj američki san. Naime, taj je 44-godišnjak od berača lavande po bračkim poljima, preko karijere prodavača gaća i čarapa na splitskom pazaru, te uzgajivača kokoši sorte „hrvatica“ postao vlasnikom imovine vrijedne oko 9 milijuna kuna i čak dva puta zasjeo u ministarsku fotelju. Naravno da svi ti novci i politički ugled nisu došli preko noći jer je u međuvremenu ministar još bio voditelj u dvije tvrtke za prodaju kamena i mramora, a nakon što su one propale, osnovao je svoju. Ovaj je put trgovao namještajem, a kada mu je i ta firma upala u financijske dubioze Kuščević se okanio nesigurnih poduzetničkih voda i prešao na sigurnu državnu plaću kao načelnik Općine Nerežišća. Usput je, jer čovjek od mladosti ima poslovnu žicu, jeftino kupovao pašnjake i šume, te ih promjenom prostornog plana pretvarao u skuplja građevinska zemljišta na kojima se sada nalaze i njegove dvije vile za rentanje turistima. Nakon tako uspješnog poslovnog puta ne čudi da je ministar sada jako ljut na sve one ljevičare i zlonamjerne novinare koji su mu na vrat natovarili USKOK, pa im poručuje da će odgovarati.
U međuvremenu aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je povodom Dana državnosti organizirala party na Pantovčaku i na njega pozvala političare i hrpu celebertiya, sve u svemu 1000 duša. Po njih je umjesto limuzina poslala ZET-ove buseve u kojima još i nije radila klima, pa su se oni našli uvrijeđeni jer su na zabavu došli kao kako sami kažu kao potpuni jadnici – mokri i znojni.
Osim što je predsjednica iznervirala poznate hrvatske face, koje su konačno osjetile kako je većini Hrvata koji se voze javnim prijevozom ljeti, nastavila je nervirati i hadezeovce jer i dalje odbija objaviti svoju kandidaturu u utrci za Pantovčak, pa oni još uvijek nisu sigurni hoće li u zadnji čas izvisiti i navrat nanos tražiti tko će se tog posla prihvatiti. Svoje nećkanje Kolinda je pojasnila činjenicom da ni američki predsjednik svoju kampanju ne ističe tako rano i da si ni puno bogatije zemlje poput Amerike ne mogu priuštiti da mjesecima, umjesto da rade, raspravljaju o predizbornim programima i prepucavaju se kakav je čiji i koji je bolji. Čini se da ju uopće ne zabrinjava činjenica da joj po aktualnim anketama bivši sudac Mislav Kolakušić, kada je u pitanju potpora birača, puše za vratom, a da o programu Miroslava Škore naveliko raspravljaju stručnjaci svih profila. Ne smeta je očito ni to da nagađanja kako čeka hoće li joj upasti neka bolja ponuda za fotelju Bruxellesu, kao ni ona da je netko namjerava kompromitirati, nisu utihnula. Što više nakon svih njezinih izjava proteklog tjedna teško je oteti se dojmu da zapravo svoju kampanju želi maksimalno skratiti jer je u prošloj potrošila većinu obećanja, koja su uglavnom ostala neispunjena, pa nema narodu što novo reći ili ponuditi.
A da gore spomenuti nisu jedini koji su se ugledali na Ameriku govori i činjenica da se i Miroslav Škoro, barem za sada, kampanju za Pantovčak odlučio voditi na Trumpov način. On se od objave kandidature na facebooku još uvijek nije nigdje uživo ukazao već se drži podalje od naroda i novinarskih pitanja, a svoje predizborne poruke biračima šalje isključivo putem neta. Jedina razlika između njegove i Trumpove strategije je što potonji više preferira Twiter.
Prema dobrom starom običaju i jedina pozitivna vijest koja je obilježila prethodni tjedan, da je šefica diplomacije Marija Pejčinović Burić izabrana za glavnu tajnicu Vijeća Europe, pretvorila se u američku trakavicu jer u listopadu će njena ministarska fotelja ostati prazna, pa su krenula naklapanja tko će u nju zasjesti. Usto, aktualizirala se i priča o mogućoj rekonstrukciji Vlade i sve jači pritisci na premjera Andreja Plenkovića da se konačno odluči i riješi ministara opterećenih aferama. Takvih, ako ćemo pravo, ima malo više. No Plenković o svemu šuti jer dirati u kabinet znači da bi morao zadovoljiti i onu desnu struju u stranci, te riskirati osvetu potjeranih ministara koji imaju mandat u Saboru. Otklonio je samo nagađanja da će sam preuzeti ulogu šefa diplomacije i tako do kraja mandata sjediti na dvije stolice. Ima vremena, kaže, otom potom … Ništa novo, kada je premjer Plenković u pitanju, ako znamo da ni jednu odluku, osim one o izbacivanju Mosta iz Vlade, nije donio ekspresno ili da već više od mjesec dana čekamo da pronađe unutarstranačkog crnog labuda koji mu je sabotirao europske izbore.
Autorica: Sonja Marinković Hoffmann
