Što su i tko su današnji mediji? Prema Wikipediji, za kojom mnogi odmah posegnu kada treba rastumačiti neki pojam, mediji su složen pojam koji označava sustave javnog informiranja, koji služe za raspršivanje (diseminaciju) vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva. Nemali broj medijsku stručnjaka, ali i samih djelatnika u medijima, smatraju kako mediji današnjice sve više napuštaju svoju primarnu zadaću, da bilježe i informiraju od relevantnim događanjima i zbivanjima, pa čak lagano napuštaju i drugu, obrazovnu funkciju.
Nekadašnji obrazovni programi za djecu promijenili su sadržaje sjedinjujući obrazovni dio s elektronskim igricama, reklamama za igračke, nezdravu hranu potičući djecu da od roditelja iskamče novac za kupovinu reklamiranih sadržaja. Bilo da je riječ o reklamiranim pahuljicama, tenisicama ili jastuku s omiljenim dječjim likovima. Na taj način mediji su zakoračili u prostor u kojem pokušavaju kreirati i nametati obrasce društvenog ponašanja, utječući negativno ponajviše na djecu i najmlađe nevješte u prepoznavanju smišljenih reklamnih trikova.
Masovni elektronski mediji danas dakle, vode tržišnu utakmicu u kojoj žele biti dominantan kreator društvenih zbivanja, a ne tek puki prenositelj događaja i društvenih kretanja. Čini se kako ih ta, primarna zadaća kojom bi se trebali baviti ponajmanje zanima, a sve se više okreću sadržajima s većom zaradom, a posebice su skloni zabavi jer se tu novac može i najbrže oploditi, uz minimalna ulaganja. Tako su nam programi puni nekakvih pjevačkih nadmetanja zvijezda ovog ili onog sjaja u kojem je reklamni blok najvažniji dio emisije. I sve je to dakako ponajprije namijenjeno mladoj publici, potrošački i najprimarnijoj.
I tako se korak po korak brišu granice između ozbiljnog i popularnog sadržaja u medijima. Postalo je gotovo normalno da se na istoj stranici novina, koje sebe smatraju ozbiljnima, nađe vijest o ratu u Ukrajini i da se rastala sudionica nekog od nadmetanja u pjevanju, mršavljenju ili nečem trećem, sve popraćeno nizom reklama.
Društveno odgovornih medija sve je manje. Cijeli medijski sektor prepušten je tržištu. Iako na razini država postoje sustavi regulacije, oni čini se ne djeluju, a ni urednici nisu više brana ulasku u medije sadržaja sumnjive kvalitete. Sjajna podloga za prodor lažnih vijesti koje sve više truju medijski prostor. Nažalost, novinarstvo kakvo smo prije poznavali više neće biti moguće jer je od vijesti važniji postao novac, a od novinara i uredništva odjel marketinga. Za djecu i mlade kao velike potrošače sadržaja na društvenim medijima to je loša vijest. Ali, je li koga za to uopće briga?
Đuro Karalić
