MARINCI, Marinčanin Ivo Kelić poljoprivredom se bavi još od 1979. godine i završetka srednje poljoprivredne škole, a osnovno znanje i iskustvo stekao je u PIK-u Vinkovci u kojem je radio na Henrikovcima, nekadašnjem dijelu vinkovačkog PIK-a prepoznatljivog po uzgoju ljekovitog bilja i duhana.
Od tada do danas ostao je neraskidivo vezan uz tu djelatnost pri čemu mu najteže padaju razdoblja zima kada su prisiljeni, i on i zemlja, uglavnom mirovati, do prvih predproljetnih dana.
“Počeli su prvi proljetni radovi i trenutačno radimo na zatvaranju brazde”, kaže zadovoljno Ivo Kelić dodajući kako je jedva dočekao da prođu zimski mjeseci i dođe vrijeme za izlazak u polja. “Uskoro nam slijedi i priprema za sjetvu šečerne repe, negdje oko 15. ožujka, a potom priprema za sjetvu kukuruza i suncokreta”, pobraja ne skrivajući zadovoljstvo što je razdoblje boravka u kući za njega završilo te će od sada svaki lijepi dan iskoristiti za rad na poljima.
Kelić je vlasnik OPG-a od 2003. godine i trenutačno radi oko 200 hektara zemlje od koje je većina u zakupu. U obradi zemlje i proizvodnji pomaže mu sin, također vlasnik OPG-a.
“Ove godine sijemo šečernu repu na nekih 20-tak hektara, suncokretom će biti zasijano 60, a kukuruzom oko 30 hektara”, govori dok pokazuje polja lijepo izrasle pšenice i ječma koje je zasijao jesenas nedaleko kuće. Kaže kako zima nije prouzročila štete na usjevima jer “tko je radio dobro i na vrijeme davao potrebno usjevima, ne mora imati razloga za brigu”.
“Ječmovi jedino sada žute, primjećuje se, ali to je normalna pojava i nije zabrinjavajuća”, dodaje navodeći kako kako mu određenu zabrinutost pobuđuje jedino sjetva šečerne repe koju se obvezao sijati tri godine, završno s ovom, 2021. godinom. “Svi se mi poljoprivredni proizvođači pitamo međutim, što će biti sa šečernom repom u 2022. godini s obzirom na previranja do kojih je došlo na hrvatskom tržištu šečerne repe”, kaže zabrinuto navodeći kako se još uvijek isplati sjetva te poljoprivredne kulture, kao i suncokreta i kukuruza. “Cijena tih kultura je trenutačno dobra i mislim da će svi oni poljoprivredni proizvođači koji će zasijati suncokret i kukuruz ove godine dobro proći”, mišljenja je Ivo Kelić.
Na pitanje, može li se dobro živjeti od poljoprivrede odgovara potvrdno. “S razlogom mi kukamo, jer nam nikada dosta. Dobiješ malo novca i kupiš komad zemlje, malo ti opet kapne i kupiš neki stroj i tako u nedogled”, kaže kroz smijeh dodajući kako je s poljoprivredom kao i sa svakim drugim poslom, ako dobro i puno radiš i zaradit ćeš. Od mehanizacije, kaže, na sreću, mu ništa ne treba, jer ima potpuno zaokruženu proizvodnju s potrebnom mehanizacijom. Ali, tu ambicijama nije kraj.
“Dok sam bio sportaš, uvijek sam težio srušiti osobni rekord. I sada sam takav. Želim dokupiti još koji hektar i proširiti poljoprivrednu proizvodnju”, poručuje Ivo Kelić koji je na marinačkom području jedan od najvećih poljoprivrednih proizvođača i kojem je ljubav prema zemlji, čini se, od rođenja u krvi. A to je dokazao i tijekom Domovinskog rata, spremno se pridruživši obrani istočne hrvatske granice uz koju i danas s obitelji živi, neumorno ulažući u napredak poljoprivredne proizvodnje. Svjestan, da ako nešto od zemlje želiš dobiti, moraš joj puno i dati. Ponajprije poštovanje, a potom i vlastiti trud i znoj.
