Prosinac je i u većini slavonskih i srijemskih mjesta kada magla zaogrne cijeli kraj malo je ljudi na ulicama. Sretnete tek pokojeg mještanina koji je morao do trgovine ili nekim drugim poslom. Takav jedan dan zatekao me i u Lovasu, srijemskom mjestu van glavnih prometnica što bi mnogi proglasili velikim nedostatkom, ali ne i Lovašani, žitelji sela u kojem su vidljivi pomaci, ponajprije u komunalnoj infrastrukturi.
Obnovljene su pojedine nerazvrstane ceste, uređene javne površine, a u tijeku su i projekti koji bi trebali olakšati svakodnevni život stanovnika poput obnove ceste koja prolazi mjestom od skretanja s ceste Tovarnik-Sotin do prema Opatovcu, drugom općinskom naselju za koji načelnica Općine Lovas, Lea Vidić kaže kako ima ogroman turistički potencijal, možda veći i od Lovasa.
“U zadnjih pola godine u Opatovu su prodane četiri kuće Vinkovčanima, a uspjeli smo iznajmiti i prizemlje Doma kulture stranom investitoru, našem Lovašaninu s inozemnom adresom. Položaj Opatovca uz državnu cestu prema Iloku i uz Dunav to mjesto čini primamljivim za život ljudima iz gradova koji žele osjetiti mir i spokoj kakav život uz Dunav pruža”, kaže mlada lovaška načelnica koja je u fotelju načelnice zasjela nakon proljetnih izbora, maknuvši s vlasti HDZ koji je Općinom upravljao od Domovinskog rata.
„Naš cilj je da Lovas i Opatovac budu uredna, funkcionalna i ugodna mjesta za život, bez obzira na to živite li ovdje cijeli život ili ste se tek vratili“, kaže Vidić koja značajan naglasak stavlja na osnovnu infrastrukturu – prometnice, javnu rasvjetu i komunalne objekte.
„To su možda projekti koji nisu spektakularni, ali ljudima znače najviše jer ih koriste svaki dan“, pojašnjava dodajući kako je Općina, otkako je ona načelnica, prijavila pet projekata prema fondovima među kojima i gradnju Društvenog doma Lovas, vrijednog 1,3 milijun eura.
Dodaje kako do kraja godine slijedi izgalasavanje općinskog proračuna koji će predložiti na razini od nešto manje od tri milijuna eura što je, kako kaže, skroz realno i ostvarivo.
Jedno od značajnijih ulaganja koje čeka općinu u budućnosti je izgradnja kanalizacijske mreže čija je gradnja započela prije više od deset godina, ali do danas nije dovršena niti je izgrađen glavni pročistač otpadnih voda u Opatovcu.
Ono što međutim, za Lovas, poput drugih sredina u Slavoniji predstavlja ogroman i možda najveći problem koji uvjetuje bilo kakav ozbiljan razvoj u budućnosti je demografija. Ove godine U Lovasu i Opatovcu održano je gotovo 30 pokopa i tek dva krštenja!
“Prema popisu stanovnika nas ima 987, ali u stvarnosti u Lovasu živi 630, a u Opatovcu160 stanovnika. Ali, ne damo se i idemo dalje i pored svih poteškoća, posebice financijske prirode jer mislim da je najteže voditi ovako male općine. Znaju mi poneki zamjeriti zašto sam odustala od Projekat Slavonija, Baranja i Srijem. Pa, prošla vlast je prijavila projekt u vrijednosti 718.000 eura. Od strane ministarstva regionalnog razvoja smo dobili 350.000 eura. Ali, ja vas pitan, od čega će naša ovako mala općina sufinancirati ostalih 370.000 eura. Mi tih novaca jednostavno nemamo”.
U premišljanjima kako ipak osigurati “ulaznicu” za perspektivnu budućnost, Lea Vidić izlaz vidi u okretanju turizmu. “Razvoj malih OPG-ova, razvoj ruralnog turizma naš je jedini izlaz. Idemo na aktivan turizam uz promociju naših lokalnih proizvođača, ali i neke nove projekte poput obnove Kapetaničine kuće u kojoj bi napravili interpretacijski centar s kušaonom i sobom za noćenje. I tako korak po korak. Moramo napraviti sve kako bi ljudima koji žive ovdje osigurali sve prednosti koje imaju i stanovnici gradova”, kaže mlada lovaška načelnica navodeći kako je njezina jedna od glavnih misija da se mještanima Lovasa i Opatovca da do znanja da su svi bitni, svatko od njih pojedinačno.
“To se nekako izgubilo. A meni je svaki mještanin bitan i jako važan. I želim da to ljudi osjete, da sam ja kao i ostali uposlenici Općine tu radi njih, a ne radi nas samih”.
Pozitivnim ocjenjuje dolazak Žito grupe u Lovas kao i najavu gradnje nove farme muznih krava te grupacije. “To je sjajna vijest koja puno znači za Lovas”, kaže Lea Vidić.
Ispred trgovine susrećemo Ivana, umirovljenika koji u Lovasu živi više od četrdeset godina. Kaže da se selo promijenilo, ali da je ritam i dalje prepoznatljiv.
„Mirno je, to je najveća prednost. Kad se nešto popravi ili asfaltira, to se odmah osjeti”, kaže dok gleda prema cesti koja se obnovlja. “Kada vidiš da se nešto radi, nekako pomisliš kako ipak nismo na kraju svijeta i van svih puteva i bude ti drago”, kaže pomalo sjetno, ipak zabrinut za budućnost.
“Bilo nas je nekad puno više. Rat i stradanje koje smo proživjeli samo je dijelom uzrokom današnjeg stanja. Mislim da bi država za nas trebala puno više učiniti. Mali smo, siromašni i puno toga sami ne možemo. Znate kako kažu, tko je bliže vatri, bolje se grije”, zaključuje.
Unatoč izazovima s kojima se suočavaju i mnoga druga slavonska i srijemska sela, u Lovasu se osjeća oprezni optimizam. Svakodnevica je skromna, ali rekao bih, stabilna, a komunalni projekti, koliko god mali bili, mještanima daju osjećaj da se o mjestu vodi briga. Jedan od načina iskazivanje te brige je svakako i isplata božćnicima lovaškim umirovljenicima, koje će ovoga Božića u Lovasu biti isplaćene po prvi puta, a nova općinska vlast uvela je i jednokratne naknade djeci, za novorođenčad kao i sufinanciranje učeničkih i studentskih domova.
„Lovas možda nije velik i značajan, ali je naš. Ako se stalno nešto radi, onda ima i nade“, poručuje Ivan dok laganim korakom odlazi put toplog doma.
Đ.K.
