U zajedničkoj organizaciji portala gradonačelnik.hr, Hanza Medije i agencije Ipsos u šibenskom hotelskom kompleksu Amadria prije nekoliko dana održana je završnica izbora najboljih gradova u Hrvatskoj, u kategoriji malih, srednjih i velikih gradova. Ono što nama, koji živimo na istoku Hrvatske, bode u oči kada se pogleda lista kandidata koji su odabrani po više kriterija za laskave titule najboljih u pojedinačnim kategorijama, jeste činjenica da se među ukupno 50 gradova koji su ušli u uži izbor, od slavonskih gradova na listi nalaze tek Požega, u kategoriji Obrazovanje, demografija, mladi i socijalna politika i Vinkovci, u kategoriji Tko je povukao najviše novca iz EU fondova. I tu završava lista Slavonaca. Od Ilove do Dunava, Drave i Save spala knjiga na dva slova. Rekli bi ništa novo. Što od Zagreba istočnije, to tužnije. Stječe se dojam da i dalje, i pored silnih obećanja, zaklinjanja u bolje sutra i projekata na čelu s projektom svih projekata, već čuvenim Projektom Slavonija, Baranja i Srijem, očekivanih gospodarskih i demografskih pomaka na hrvatskom istoku još uvijek nema. I dalje, nekako, sve stoji. Osim autobusa, koji već duže vrijeme, sada s cijelim obiteljima, iz Slavonije nezaustavljivo putuju put zapadnoeuropskih odredišta, odvozeći ne samo ljude, nego i silne godine i novac koje je hrvatsko društvo i država uložilo u njih i njihove živote. A krivci za takvo stanje? Gdje ih tražiti?, U Zagrebu, na Markovom trgu ili Pantovčaku ili je možda potrebno zaviriti i na adrese lokalnih županijskih, gradskih i općinskih vlasti? Političkih moćnika koji su zauzeli ključne položaje u vlastitim sredinama i imaju moć upliva na razne procese, kojima međutim, očito dobar dio nije dorastao ili jednostavno, i ne želi se previše zamarati svim tim zapetljanim i složenim gospodarskim i inim pitanjima iz socijale, zdravstva, demografije, obrazovanja i drugih područja koja opterećuju građane i kompliciraju im živote, jer sadašnja rješenja jednostavno nisu dobra. A da bi se iznašla bolja, trebaju nam političari “od kova”, vizionari s idejama i znanjem kako te ideje pretočiti u stvarnost. Trebaju nam političari kojima će Zagreb kao personifikacija središnje državne, finacijske i druge vlasti, i moći, biti prilika da se nešto više učini za vlastitu sredinu, županiju, grad ili općinu, a ne mjestom osobnih dodvoravanja i traženja prilika za vlastiti napredak i korist. Imamo li u našim sredinama uopće političara spremnih da se zamjere ako treba i predsjedniku vlastite stranke, premijeru, ministru ili predsjednici kako bi ljudima s kojima žive i dijele svakodnevicu dali do znanja da razumiju njihove probleme i čine sve ne bi li ih rješili? A da takva odvažnost nije potaknuta već unaprijed razrađenim scenarijima koji s čestitim namjerama i nemaju bog zna što. Ili da im barem pokažu zube, umjesto upornog klimanja glavom i zadovoljstva što ih se potapšalo po ramenu jer eto, nekom su ministru ili premijeru baš simpatični. Ma, baš smo mi Slavonci super ljudi. Široka srca i gostoljubivi. Zna se uostalom da rijetko tko iz Slavonije ode prazna gepeka. Gepeci su uvijek puni. Za razliku od sve praznijih slavonskih gradova i sela. Praznih od ljudi, ali i ideja koje bi mogle i morale donijeti prijeko potrebne i željene promjene koje međutim, čini se, kao da nema tko ni volje, a ni želje potaknuti. A najmanje vaši i naši, nazovimo ih, lokalpatrioti s predumišljajem.
