VINKOVCI, Blues se ponovno vraća u Vinkovce, moglo bi biti geslo koncerta kojim će u petak biti službeno otvoren Blues&Rock Club Hendrix u Dugoj 7 (Hostel Plus) i to, ne bilo kakav koncert, već humanitarnog karaktera za pomoć Branislavu Štibureku – Branetu, članu i kantautoru vinkovačke grupe Zemlja, koji je obolio od karcinoma i bori se s tom opakom bolesti. A iza svega stoje Štiburekovi prijatelji iz Zemlje predvođeni Krunoslavom Markutovićem poznatijim kao DJ Krunodlak koji je u „zlatno doba“ vinkovačkog VFM radija godinama vodio slušanu emisiju „BOOM BOOM“, koja je krenula u studenom 2000., a donosila je najnovija izdanja iz svijeta bluesa, blues/rocka, soula, rockabillya i srodne glazbe. Emisiju istovjetnog naziva Markutović danas vodi na Radio Vinkovcima, a bio je i inicijator prvog blues glazbenog festivala, koji je, opet, pod nazivom “BOOM BOOM”, održan 2016. u Vinkovcima u organizaciji, mnogima u Vinkovcima, još uvijek neprežaljenog VFM radija. Otvaranje Blues&Rock Cluba Hendrix te humanitarni koncert za Branislava Štibureka – Braneta povod je i razgovora s Krunoslavom Dj Krunodlakom Markutovićem.
Odakle ljubav za blues i to u Vinkovcima?
Još dok sam bio mlađi uvijek me je kačilo kada bih blues čuo na radiju, ali tada još nisam znao što je to. Pitam svog starog šta je to, a on mi kaže: A, sine to ti je rocken roll 50-tih i 60-tih. Počnem skupljati rock glazbu 50-tih i 60-tih, ima dio toga, ali nije to to. Od doktora Rašića sin Alan i ja smo 1987. i tih godina bili jedini rockabily u Vinkovcima. Zvali su nas rockadebili. Imali smo zulufe, kokoticu, odjeveni kao iz 58-e., ali nije bilo to to. Sve do jedne prilike kada je u bivšem Omladinskom domu Milan Lazarević Zolja pustio B.B. Kinga i ja pitam Zolju: Pa, šta je ovo?, a on kaže: Mali, pa to ti je blues. Kad je on meni rekao blues, to je bilo gotovo. Više nisam mogao nigdje pogriješiti i blues je postao moj život.
Radio si i vrlo slušanu radijsku emisiju o bluesu na nekadašnjem VFM radiju.
Da. Na VFM-u sam vodio emisiju o bluesu za koju sam tjedno dobivao i do 30 CD-a. I sat vremena srijedom od 20 do 21 mi je postalo malo, pa sam tražio da mi daju dva sata i dobio sam nedjeljom od 22 do 24 sata i emisija je procvala. Blues je nevjerojatan svijet. Mislio sam da je to mistika kao i žene kad si mlad, a sada shvaćam da je to vrlo jednostavno, kao i kod žena.
Koliko je tadašnja vinkovačka glazbena scena baštinila blues i sve ono što je iznjedrio taj glazbeni pravac?
Mislim da je Zemlja u kojoj sam i ja bio vokal puno više baštinila blues od nekih drugih. Blues se doduše može pronaći i kod Majki. Bare sam, kada je bio u Vinkovcima s Plaćenicima, a ja na VFM-u s njim radio intervju, rekao je kako je njegova sva ljubav prema glazbi izašla iz bluesa.
Tko je sve sačinjavao postavu Zemlje?
U Zemlji su bili Brane, Damir Gosain, Željko Hil, Petanlišek je bio na bubnjevima, a ja sam upao kao vokal. Imali smo standardni blues repertoar, a najviše smo volili Petera Greena i prvotni Fleetwood Mac iz 60-tih. Toga smo se držali kao i naših pjesama bilo Damirovih, bilo Brentovih. Osobno više naginjem Branetovim pjesmama jer držim da netko tko nije prošao kroz bol i patnju u životu ne može pisati o tim pojmovima. Brane je to sve prošao i tu su nastale njegove „Potrebna si mi“, „Ples sa demonom“ i mnoge druge stvari koje su mi bliže nego Damirove. Brane je jako dobar čovjek, dobar prijatelj. I zato mi je strašno žao što kroz sve sada prolazi. Damir Gosain je, s druge strane, vjerojatno najbolji hrvatski blues gitarista, hrvatski Stevie Ray Vaughan, ali Brane mi je nekako bliži. Brane na nesreću u srijedu ide na kemoterapiju i ne znam hoće li moći biti na koncertu. Kada vidim šta se njemu događa, a nije ničim zaslužio, dođe mi da zamrzim i život i pravdu, koje očito nema u životu.
Humanitarni koncert u petak jedan je od načina pomoći Branetu, ali i promocija Blues&Rock Cluba Hendrix.
Na istoj lokaciji je prije jedno dvadesetak godina već radio blues klub. Sada je to u suterenu, a tada je bilo na katu. Približno je ista priča. Jedino se nadam da će ova puno duže potrajati. Smisao kluba je dati priliku svima koji misle da znaju svirati da to i pokažu. Bit ćemo otvoreni. U pitanju su Vinkovci, a Vinkovci nisu blues, već rock prije svega, a pogotovo punk. Svi moji prijatelji, od Šalinovića, Dambasa, Adolfa, to su sve stari pankeri. Naravno, bit će sve u domeni blusa i rocka. Dat ću ljudima da vode cjelovečernji program u smislu glazbe koju vole. Tko god bude htio, moći će doći i svirati glazbu koju voli.
Pratiš li današnju glazbenu scenu u Vinkovcima?
Nema je. Zadnje što je po meni imalo rep i glavu, što se kaže, bili su dečki iz Gorile MPA. To je bio taj vinkovački zvuk. Sve je bilo na tragu i Majki, i Nepopravljivih, i od pankera. Danas imamo Karambol koji je spoj Karambola i Nepopravljivih. Bakarića i Fizija. Tuček je na bubnjevima. To je stara ekipa koja se ne da. Gorila MPA se raspala. Netko je otišao na neku stranu i tako je završilo.
Punčke?
Punčke su sjajne. Tu nema govora. To je isto vinkovačka priča, ali više tu nisu samo Vinkovčani. I Kojoti su bili vinkovačka priča pa je došao drugi bubnjar. Punčke su odlične, no one nisu tu. Otišle su poput Kojota i Majki. Autori su nekako ostali tu, ali su se glazbenici odselili. Svatko iz svoga razloga.
Ranije si spomeno izraz „vinkovački zvuk“. Kakav je to zvuk i po čemu je on poseban?
To je, ne znam, kako bih to fomulirao…Kao što su rekli za The Stooges da je to zvuk nekadašnjeg Detroita i proizvodnje automobile, zvuk prese koja savija krov automobila, to je taj vinkovački zvuk. Nekakav Stooges, hard, punk, blues. Bio sam u vezi s nekim Makedoncima koji su mi rekli kako je vinkovački rock bio jedini pravi. Imao je potrebnu žestinu. Takav je bio, recimo prvi album Majki. Imao je čistu moć.
Zašto danas u Vinkovcima nema glezbenika kao što je, recimo, bio Satan Panonski i još neki?
Satan Panonski je bio poseban. Vukao je na punk stranu i luđeg nije bilo na ovim prostorima. Bio je izvorni i teško ga je nadomjestiti. Sve što se u to doba događalo, događalo se na tragu novog vala. Imali smo, iako je bio socijalizam, veliku slobodu izražavanja. Tad je sve bilo super. Dilj je prebacivao normu. Spačva je prebacivala normu. Imalo se i živjelo. Danas smo čisti kapitalizam. Nema ideala. Inače su Vinkovci težak grad. Više volimo cijeniti tuđe nego vlastito i nekako vlastiti uspjeh ne praštamo. Tada je na svakom koraku bila nekakva pobuna i buntovništvo. Protiv čega danas da se buniš? Kada pokušaš, ugase te u startu. Svi djeluju proračunato i s interesom. Tu nema prostora za neki buntovni uzlet. A imaju Vinkovci još uvijek svojih aduta koji se ne daju. Imaš u konačnici Matakovića i Zolju, tu Septicu koja je fenomen za sebe, kao i njih dvojica samo za sebe. Rade strašno inteligentno i sjajni su. Imaš tu i Slavena Nuhanovića koji, ne znam za koga sve nije svirao bas. On i ćaća mu Himzo rade strašan posao u Vinkovcima. Tu je i Samir Raguž s njima. Sve su to ljudi koji Vinkovce vuku naprijed i čine ih sredinom koja još uvijek ima što ponuditi. Težak grad, teška priča i teški ljudi.
Za Branislava Štibureka – Braneta u petak, 29. lipnja od 20 sati u prostoru Blues&Rock Cluba Hendrix u Dugoj ulici 7 nastupit će vinkovački bendovi Bruno & +40, Zemlja (Reuninon), The Karambol i gosti, a sva zarada od pića ići će za liječenje oboljelog glazbenika. Ulaz je besplatan.
