Prve subote u srpnju Županja je tradicionalno u znaku žetve. Ali, ne ove moderne, s suvremenim kombajnima koji u par vožnji ovrše cijelo polje pšenice, već one starinske, nekadašnje, u vrijeme naših djedova i baka. Posjetite li stoga u to vrijeme ovaj grad na obali Save osjetit ćete bogatstvo slavonske tradicije i duboko poštovanje ovdašnjih stanovnika prema plodnoj ravnici koja ih je othranila. Osim najvažnijeg posla u polju, žetva je za Slavonce stoljećima bila simbol blagostanja uz druženje, pjesmu i bogata jela. Iako su kosce u polju danas zamijenili strojevi, a Županja živi suvremenim životom, manifestacija “Kruh naš svagdašnji – žetva i vršidba u prošlost”“, oživjela je ljepotu starinskih običaja.
Nažalost, ove godine manifestacija se nije održala, ali to nije razlog da se ne progovori ili bolje rečeno ne napiše koja riječ o toj hvalevrijednoj smotri koja je pokrenuta još, sada naizgled davne 2003. godine na inicijativu tadašnjeg direktora Turističke zajednice Grada Županje i pokretača svih turističkih akcija u gradu na Savi, Mirka Bačića. Te 2003. na imanju Gradištanca Zvonka Čolakovca u Gradištu nedaleko Županje održana je prva manifestacija „Kruh naš svagdanji – žetva i vršidba u prošlosti”. I tako je krenulo. Iz godine u godinu. Posjetitelji su uživali u vrhunskim delicijama i jedinstvenom pogledu na polje u kojem se uz pjesmu kosi, potom se žito skuplja srpovima, vezuje u snopove, slaže u zaprežna kola i vozi na vršidbu na guvno. Tamo se zrno odvaja od košuljice i pljeve te puni u vreće. Radovi u Slavoniji uvijek završavaju kako su i započeli, uz pjesmu, druženje i obilati ručak, a ovog puta u pravilu je riječ o guščjem paprikašu, tradicionalnom žetvenom jelu i kolačima.
Foto: Đuro Karalić
Zamisao pokretača manifestacije bila je prikazom tradicijske žetve privući turiste u Županju, sačuvati stare i narodne običaje, ali i stvoriti novi turistički proizvod “Od zlatnog zrna do kulina” kojim bi se osigurao dodatni prihod malim OPG-ovima.
Priredba započinje tradicionalnim žetvenim doručkom tijekom kojega su na balama sijena poslužuju slavonske delicije: kulen, kobasica, krvavica te domaći sir i kruh, a potom su se sudionici okupljeni u “mobu” koju su u prošlosti činili rođaci, prijatelji i susjedi kako bi zajednički sudjelovali u žetvi ili nekom drugom zahtjevnijem poslu, uputili u polje kako bi obavili žetvu. Nakon žetve uslijedio je žetveni ručak uz već spomenuti tradicionalni guščji paprikaš. U prikazu žetve na starinski način sudionici su članovi kulturno-umjetničkih društava i konjogojskih udruga iz županjskog dijela Posavine potpomognuti gostima iz bosanske Posavine i Vojvodine.
Valja napomenuti kako su u starinsko vrijeme radovi u vršidbi počinjali već u tri sata ujutro. U polja su išle cijele obitelji, muškarci su išli s kosama i kosili, a iza njih žene sa srpovima koje su skupljale požnjevenu pšenicu. Slagale su ih na vezice koje su prethodno postavljala djeca koja su donosila i vodu. Sve se vezalo i slagalo na velike hrpe poslije čega se odvozilo konjskim zapregama.
Foto: Đuro Karalić
Žetva je za Slavonce stoljećima bila simbol blagostanja uz druženje, pjesmu i bogata jela. Iako su kosce u polju danas zamijenili strojevi, a Županja živi suvremenim životom, manifestacija „Kruh naš svagdašnji – žetva i vršidba u prošlosti“, oživjela je ljepotu starinskih običaja.
“Kosci će kositi, rukovedalje srpom skupljati žito a muškarci vezači skupljati otkose žita te ih vezati vezicama u snopove, koji će se tovariti u za to pripravna zaprežna kola. Nakon toga kočijaš će snopove dovozi zaprežnim kolima do guvna, odnosno mjesta vršaja gdje će razrezane snopove špajzer ubacivati u bubanj vršalice, dreša koji će odvajati zrnovlje od košuljice – pljeve. Zrnovlje će curiti u vreće, slamu će elevator prenosi na kamaru a čitav će ovaj proces pogoni starinski traktor. Zatim će jedni vezati vreće sa žitom, drugi će ih vagati a biti će posla i oko skupljanja slame i pljeve. Kada se posao oko žetve završi, baš kao u davna vremena, slijedi objed”, kratki je opis svega onoga što posjetitelj može vidjeti na županjskoj starinskoj žetvi koja je ove godine izostala, ali nagodinu joj se nadamo i s nestrpljenjem iščekujemo.
