Priredba „Konji bijelci“ mnogima su prva asocijacija na spomen Slavonije i sinonim odlične organizacije, gastroponude, dobrih i vrijednih ljudi. Kao i niz godina i desetljeća do sada, Babinom Gredom su i u lipnju godine Gospodnje 2024. prodefilirale prekrasne povorke jahača i svatovskih zaprega, ukrašenih šlingerajima i šokačkim otarcima, sa snašama i baćama, curama i momcima u tradicionalnom narodnim nošnjama, podsjećajući one starije da je narodno bogatstvo koje su sačuvali još uvijek na broju, a mlađe naraštaje na potrebu da to naslijeđe očuvaju i prenesu ga svojim potomcima. A među tim bogatstvima Babine Grede, nekako se najvažnijim nameću konji i konjogojstvo.
“Od Marije Terezije na ovamo konji su utkani u Babogredca. Mi koji smo krvlju zarađivali svoje zemlje, ovdje pokazujemo ljepotu, ne samo Babine Grede, nego i Slavonije”, kaže Josip Krnić, načelnik Općine Babina Greda podsjećajući kako je konjogojska udruga u selu osnovana još 1942. godine.
Kroničari su zabilježili kako je prvom sastanku udruge prisustvovalo 17 osnivača. Tadašnji cilj udruge bio je dobiti čistokrvnog lipicanca sposobnog za sve poslove pa i za paradu. Stihovi stare narodne pjesme “konji bijelci, to su Babogreci”, ima pokriće i kod današnje generacije Babogredaca, jer tradicija koju su započeli tadašnji konjogojci, uspješno se nastavlja. Prvi predsjednik konjogojstvene udruge bio je Žaverije Stojanović, koji je na toj dužnosti proveo 37 godina, do 1979. godine. Uživao je veliki ugled među svim mještanima Babine Grede. Ivan Stojanović bio je predsjednik udruge od 1980. do 1989. godine. Antun vuković obnašao je dužnost predsjednika od 1990. do 1993. godine od kada udrugu vodi Đuro Gregorović. I nekako od te udruge, naziva Konjogojstvena udruga “Babina Greda” mnogo toga i počinje u selu uz Beravu, pa je tako prije 43 godine utemljena i priredba “Konji bijelci” koja se već nekoliko godina održava u sklopu manifestacije “Nema sela nad Babine Grede”. Babine Grede koja je, kako znade reći seoski načelnik Krnić. “prijestolnica” konjogojaca, šokačkih običaja i narodne tradicije ili ukratko “seoska kulturna prijestolnica” u Hrvata.
A kao i u svakoj prijestolnici, vlada živost i užurbanost koja se toga lipanjskog dana osjetila u Babinom Gredi od ranog jutra. Šorovima je odjekivala je momačka i djevojačka pjesma i topot konja koje su vlasnici od svitanja zore timarili i uljepšavali kako bi bili što zapaženiji u svatovskoj povorci koja je neizostavni dio “Konja bijelaca” i pokazuje svo bogatstvo šokačke tradicije Babogredaca koji ljubav prema konjima baštine od svojih predaka. U protekla više od četiri desetljeća još se nikada se nije dogodilo da priredbe nije bilo. Svake je godine održana, čak i u vrijeme Domovinskog rata. Samo je jednom, iz sigurnosnih razloga održana dan kasnije od predviđenog, i to kada je u Babinu Gredu dolazio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman s diplomatskim zborom te, 2014. zbog katastrofalnih poplava u županjskoj Posavini, kada je održana krajem srpnja.
Nakon što su uz pjesmu prošli nekoliko krugova hipodrumom, najljepšom je proglašena svatovska zaprega Ane i Lovrene Gregorović iz Konjogojstvene udruge “Babina Greda” iz Babine Grede, druga je bila zaprega Tomice Ergotića iz Konjičkog kluba “Vranac” iz Velike Kopanice, a treća Marijana Živića iz Konjogojske udruge “Sikirevci” iz Sikirevaca. Zatim su održana tradicionalna natjecanja u nekoliko vještina, koje su nekad bile uobičajeni i svakodnevni poslovi, a danas se mogu vidjeti samo na sličnim priredbama poput sklapanja kola, uprezanja konja, vezanja konjskih repova, vožnje kola na paliji i tekličkom jahanju.
Ukupni pobjednik bio je Babogredac Ivan Matić.
Kao posebnu atrakciju, brojni posjetitelji imali su prigodu pogledati nastupe mađarskih čikoša, poznatih po vještini jahanja i akrobacijama na konjima. Nastupili su i najmlađi članovi Kulturno-umjetničkog društva “Mijat Stojanović” Babina Greda predstavivši se slavonskim kolima i pjesmama.
“U babogredskom kraju se konjogojstvo, odnosno ljubav prema konjima možda najduže i najviše održala, a manifestacija “Konji bijelci” govori tome u prilog. Naravno da ona nije samo sjećanje na neki način života, ona je sjećanje na ljude koji su živjeli na ovome području i način na koji su živjeli, ali ona je svakako i promocija u turističkom smislu. Moramo ponuditi svijetu i okruženju ono što imamo, što je lijepo i na čemu možemo graditi svoju budućnost. Još jednom čestitke svim natjecateljima, a posebno ovogodišnjem pobjedniku u ukupnom poretku Ivanu Matiću iz Babine Grede”, kaže Damir Dekanić, vukovarsko-srijemski župan.
Kmetsko naselje Gerenda, kasnije Babina Greda, spominje se već oko 1200.godine, ali samo kao “Greda”. Ovo naselje je bilo posjed u vlasništvu mađarske plemićke obitelji Botoš. Kasnije se spominje u posjedu kaštela Kostroman, u blizini današnjeg Slavonskog Šamca, 1506. godine kao “Babagerenda”. Staro naselje (selište) nastalo na lijevoj obali Save oko potočića Saonica i Dubočica, kasnije oko 1691. godine nakon oslobođenja od Turaka preseljeno je na visoke “grede” pored potoka Berava (“Garava”). Tako kažu povijesni podaci, dok predanja, koja se mogu čuti po selu, govore kako je u srednjem vijeku dojadilo babi Kedi da zbog poplava Save svaki čas mora u kuću uplovljavati čamcem. Okupila stoga svoje ukućane, pa im priopćila: “Selimo!” Rečeno – učinjeno. Preselila Keda na povišen teren (gredu), pa počela krčiti šikaru i uređivati imanje. Poučeni postupkom prve emancipirane žene u povijesti slavonskih legendi, uskoro su joj se na “babinoj gredi” pridružili i susjedi. Ostalo je povijest, kažu u Babinoj Gredi.
A u tu povijest od 1981. godine utkani su i “Konji bijelci” koji se od 2015. godine održavaju u sklopu manifestacije “Nema sela nad Babine Grede” koja, kako to promoviraju u Turističkoj zajednici Babine Grede, okuplja najukusnije, najmuzikalnije i najljepše od tradicijske Slavonije. I stoga, ako ste ove godine “mašili” neko od babogredskih događanja, a tu su još i Stanarski susreti, Bećarfest, Dani kulina, sira i vina, Pokladno jahanje i Večeri Matije Bačića, dobro pripazite na kalendar i ubilježite prvo koja slijedi. I pravac Babina Greda. Pogriješiti neće. Jer, kao što kaže uzrečica “Nema sela nad Babine Grede”.
Foto, video i tekst: Đuro Karalić
