Došli smo i do posljednjeg nastavka o Vinkovačkim jesenima s početka 70-tih godina prošloga stoljeća po zapisima iz knjige u nastajanju “Istočnoslavonska ratna kronika” Davora Runtića u kojem se autor prisjeća nekih od priredbi koje više nisu dio vinkovačke jesenske manifestacije, ali su u ono vrijeme bile vrlo posjećene.
Na dan otvaranja “Vinkovačkih jeseni” u prijepodnevnim satima održane su “Dječje Vinkovačke jeseni”, a sve je započelo crtanjem na panoima u središtu grada, a potom je prošla povorka djece sudionika priredbe ulicama grada. Glavni dio priredbe bio je svojevrsni festival glazbe za djecu održan u kinu “Crvena zvijezda”. Izvedene su kompozicije Branka Mihaljevića skladane na stihove Stjepana Jakševca, Stjepana Femenića, Miroslava Slavka – Mađera, Višnje Stahuljak, Dragutina Horkića i Sunčane Škrinjarić. Sve pjesme su izveli učenici glazbene škole “Josip Runjanin” iz Vinkovaca. Nstupile su dječje folklorne skupine iz Đeletovaca, Ivankova, Starih Jankovaca i četvrte osnovne škole Vinkovci. Organizatori su bili gradska knjižnica i glazbena škola, a ovdje je prilika reći da su kroz godinu na pripremi svih sudionika “Vinkovačkih jeseni” radili više stotina entuzijasta koji nisu žalili vremena i truda da se samo što kvalitetnije pokažu na “Jesenima”.
Izbor najljepše seoske djevojka Jugoslavije
Posebna priredba koja je u Vinkovce stigla, zahvaljujući jednom od najagilnijih volontera u organiziranju kulturno umjetničkih priredaba Stjepanu Mariću iz Starih Mikanovaca, je “Izbor najljepše seoske djevojka Jugoslavije”. Na finalnoj priredbi u Vinkovcima nastupilo je šesnaest djevojaka u narodnim nošnjama koje su iz tjedna u tjedan birali čitatelji Sarajevskog tjednika za selo i poljoprivredu “Zadrugar” pod nadzorom urednika ovoga tjednika Envera Ekića. Na priredbi je nastupio do tada neviđeni broj u Vinkovcima; pjevača zabavne i narodne glazbe koje su pratili orkestri Radio televizija Zagreb i Sarajevo. Za najljepšu djevojku izabrana je djevojka s bogatom bunjevačkom narodnom nošnjom iz Tavankuta kod Subotice.
Tih dana otvorene su brojne gospodarske izložbe, sportske manifestacije, ali i naravno, i likovne izložbe i izložba “Pokrivala za glavu u nošnjama vinkovačkog kraja” koju je organizirao Gradski muzej Vinkovci. Otkriveno je poprsje Matije Antuna Reljkovića, rad akademika Vanje Radauša i to u povodu dvjestote obljetnice objave njegovog temeljnog djela “Satir iliti divji čovik” i dvijestopedesete godine rođenja. Otkrivena je spomen ploča na rodnoj kući pjesnika Slavka Mađera, a u Narodnoj knjižnici i čitaonici otvorena je izložba “Život i djelo Slavka Mađera”. Održano je Književno sijelo u čast Slavka Mađera u kazalištu “Joza Ivakić” a Amatersko kazalište iz Našica je izvelo na Kunjevcima “Satira”. Otkrivena je još i spomen ploča, na zgradi Općinskog suda Slavku Jankoviću, etnomuzikologu i pravniku.
Kako su u Vinkovcima postojala poduzeća poput tvornice koža “Cibalia”, tekstilna industrija “Vintex”, tvornica obuće “Kvalitet” i tvornica konfekcije “Đuro Salaj”, iz tih tvrtki je došla inicijativa da se organizira modna revija. Posebno ističem Antu Miljka koji je povezao sve potrebne konce i veze da ova priredba uspije. Uključena je revija “Svijet” i Udruga manekena Hrvatske i tako je organizirana modna revija. Održana je u kinu “Crvena zvijezda” 23. rujna u 20 sati i izazvala veliku pažnju i zanimanje Vinkovčana i gostiju. Svirao je orkestar Marija Boljunija, pjevali su Gabi Novak i Arsen Dedić, nastupio je i zabavljač i imitator Nino Vujčić, a kroz program su vodili Margareta Pajer sa RTV Zagreb i Miodrag Petrović s Radio – Osijeka. Naravno nastupili su i manekeni i to kako se govorilo prva liga, Jasna Mihalinec, Nada Bartolec, Dragutin Pavić, Zdenka Livajić i Stipe Bilobrk – Beli.
Večer mladih
Na kraju moram još nešto reći o priredbi koja se održala 20. rujna u 20.00 sati na Stadionu malih sportova i koja je nosila naziv Večer mladih. Prvi dio ove priredbe bio je posvećen pjesništvu Ivana Gorana Kovačića, a recital pod nazivom “Pjesnik slutnje borbe i popjede” izveli su Ljiljana Afrić – Porobić i Miroslav Supanc, a recital prosvjedne poezije izvela je Nada Klašterka. Nakon recitala poezije nastupile su vokalno instrumentalni sastavi odnosno rock and roll grupe “Time“, “Milky Wey” i “Go -.Go, Go – Go“, a kroz program je vodio Milorad Petrović spiker Radio – Osijeka.
Svi oni koji su bili zaduženi za bilo koji dio programa morali su kontaktirati mene, a posebno ako je nešto zapelo. Gotovo svi izvođači su imali potrebu da mi se jave i ja sam ih primao u mom malom uredu desno od ulaza u prekrasnoj zgradi Doma omladine “Antun Martinovski – Baba” kojeg danas nažalost više nema. Bila je to revija raznih izvođača i tada sam dobro naučio da su najveće probleme pravili oni koji su bili lažne veličine. Mislili su, ako se postave visoko da je to dovoljno da mogu tražiti nemoguće, a oni koji su bili stvarne veličine najmanje su tražili i nikad nisu pravili probleme niti postavljali nemoguće uvjete. Oni iz seoskih folklornih skupina nikad nisu pravili probleme niti su bilo što tražili izvan uobičajenog i dogovorenog i oni su bili najprirodniji ljudi, entuzijasti, zaljubljeni u ono što je činilo njihovo prirodno narodno i nacionalno biće. Njih je zaista radovao njihov nastup i to da su mogli pokazati svoje i ono što ih je razlikovalo od drugog mjesta.
Bilo bi nepravedno ne spomenuti one bez kojih u tih četrnaest dana ne bi bilo moguće organizirati ovako veliku i zahtjevnu manifestaciju s više tisuća izvođača. Pomagali su nam brojni volonteri i istinski zaljubljenici u tradicijsku kulturu svoga kraja i zaista mi je najteže bilo reći nekom od mladih ljudi da su sva volonterska zaduženja popunjena. Bilo je očito da su svi suradnici bili duboko svjesni da se upravo tada događalo to, da je to bio zadnji čas da se spasi neprocjenjivo narodno blago i stvaralaštvo narodnog genija koji je temelj nacionalnog identiteta. Kada nastavim pisanje o sljedećih pet “Vinkovačkih Jeseni” kojima sam bio na čelu, truditi ću se da nitko ne bude zaboravljen od ljudi bez kojih ne bi bilo moguće organizirati ovako veliku manifestaciju. Nastojati ću iznijeti sve činjenice koje mogu pomoći onima koji danas organiziraju “Vinkovačke jeseni” i onima koji ih prate, ali i da shvate da nije dovoljno samo objaviti datum kada su nove “Vinkovačke Jeseni”.
Kraj
Davor Runtić rođen je 1941. u Splitu, a od djetinjstva živi u Slavoniji. Profesor je povijesti i zemljopisa. Sudionik je Domovinskog rata i slikar sa statusom slobodnog umjetnika. Davor Runtić je autor preko trideset knjiga o Domovinskom ratu. Runtić je bio dopisnik Hine iz Vinkovaca i s istočnoslavonskoga bojišta. Objavio je više knjiga, među kojima i serijal “Junaci Domovinskog rata”, “Domovinski Rat – rat prije rata”, “Vrijeme modrih kaciga”, “Od Borova Sela do Sarajevskog mira” te “Vukovar i istočno bojište”.
