OSIJEK, Prije Domovinskog rata jedan od simbola hrvatske industrije bio je i grad Osijek. To i ne iznenađuje kada se zna koliko je nekada u Osijeku poslovalo jakih i poznatih tvrtki tako da se često govorilo da je Osijek bio industrijaliziraniji od Zagreba, a nazivalo ga se i hrvatskim Manchesterom. U gradu uz Dravu proizvodile su se brojne poznate robne marke, počevši od onih sitnih potrepština u domaćinstvu pa nadalje. Ako se pak uzme u obzir i šira okolica Osijeka bila je to nekada, kako građani kažu, “država u državi”.
Oni stariji i koji se bolje sjećaju znaju kako je u Osijeku bila razvijena strojogradnja, kemijska industrija, konditorska industrija, poslovala je šećeran, proizvodnja piva, namještaja, kožara, svilana, šibicara… Dobar dio tih nekada jakih i moćnih osječkih tvrtki više ne postoji jer su ugašene ili tijekom samog Domovinskog rata ili nakon provedene pretvorbe i privatizacije.
Jedna od onih tvornica koja je nestala je iTvornica kože Osijek poznatija i kao stara Kožara. O nekada jakoj tvrtci, čija je zgrada prodana za više od 200.000 eura, priča se da će postati budući medicinski centar. Nema više niti Drvoindustrijskog poduzeća Mobilia koje je bilo osnovano još 1884. godine te predstavljalo u to vrijeme kao jedno od najvećih poduzeća tadašnje Austro – ugarske s oko 1.300 radnika. Nema više niti Osječke ljevaonice željeza i tvornice strojevea, poznatijeg kao OLT, koje je osnovano još 1912. godine. U vremenu od 1970. do 1990. godine OLT je bio jedna od najvećih tvronica u SFRJ. Plan je da se na prostoru OLT-a gradi budući sportski kompleks s olimpijskim bazenom i brojnim drugim sadržajima. Nestala je Svilana, koja je bila osnovana još 1926. godine, i predstavljala je prvu tkaonicu svile u Jugoslaviji. U Osijeku nema više niti proizvodnje šećera, lanene industrije, LIO-a kao i tvornice za proizvodnju dječje konfekcije Tekos.
Uz sve te proizvodne pogone nestala je i Tvornica žigica Drava Osijek koja je svoju proizvodnju ugasila sad već davne 2003. godine. Povijest kaže kako je Tvornicu žigica, koja je građanima poznata bila i kao “Šibicara”, utemeljio još 1856. godine Emerich Reisner pod nazivom “Prva osječka radionica ognjila”. Od 1909. godine tvornica nosi naziv Tvornica žigica Drava. Podaci kažu kako su se žigice u Osijeku neprekidno proizvodile 147 godina i to stalno na istom mjestu. Službeni podaci kažu i da je tvornica 80-ih godina prošlog stoljeća zapošljavala i do 1000 radnika pri čemu se posebno ističe 1986. godina koja je bila rekordna po proizvodnje. Naime, te godine je osječka “Šibicara” proizvela milijardu kutija žigica. Zbog velikih nardužbi iz inozemstva, prije svega iz Iraka, tvornica je sredinom tih 80-ih godina radila u četiri smjene. Strojevi se u to vrijeme nisu gasili pri čemu je samo deset posto proizvodnje bilo namijenjeno domaćem tržištu dok se sve ostalo izvozilo.
Tvornica žigica Drava je tako dočekala i Domovinski rat, a onda i čuvenu pretvorbu i privatizaciju tijekom koje se moglo svašta toga čitati o ovoj nekada iznimno uspješnoj tvornici. S privatizacijom “Šibicare” počele su se događati čudne stvari pa i razne bombastične najave. Naime, prvo se 2001. godine pričalo o utrostičenju proizvodnje, a onda godinu dana poslije nešto skromnije najave koje su govorile o udvostručenju proizvodnje. U to vrijeme počela je i proizvodnja tzv. Strike anywhere šibica koje su poznate iz filmova kada ih Clint Eastwood pripaljuje o traperice. Podaci su govorili kako je čak 98 posto tadašnje proizvodnje išlo u izvoz. I onda umjesto daljeg rasta proizvodnje i razvoja tvrtke 2003. godine dolazi do konačnog gašenja proizvodnje u tvornici koja je 147 godina neprekidno proizvodila žigice u Osijeku.
Prema navodima medija prvo je u travnju 2003. godine objavljeno kako “Šibicara” bilježi gubitke poslije čega je 84 radnika poslano na čekanje da bi potom dobili otkaze. Iste godine, ali u srpnju, Glavna skupština izbacila proizvodnju žigica s popisa djelatnosti Tvornice žigica Drava. Isto tako smanjen je i temeljni kapital s tadašnjih 37,7 milijuna kuna na iznos od 12,5 milijuna kuna. Rezultat toga je da je Tvornica žigica Drava Osijek te 2003. godine prestala sa radom. Od tada su ostala samo sjećanja na osječku “Šibicaru”.
