VINKOVCI, Tekstilna industrija u Hrvatskoj odavno je postala sjena one industrije koja je sedamdesetih godina prošloga stoljeća samo na području Slavonije zapošljavala više od 11.000 radnika u 21 tvornici. Jedna od tih tvornica bila je i Poduzeće za izradu konfekcije „Đuro Salaj” u Vinkovcima koje je stvoreno nakon Drugoga svjetskog rata spajanjem Gradskoga krojačkog i Ženskoga odjevnog poduzeća te djeluje pod imenom „Sloga”. Ime „Đuro Salaj” nosilo je od 1958. godine i smrti revolucionara i sudionika NOB-a Đure Salaja, koji je radio i djelovao u Vinkovcima.
Nakon proizvodnih uspjeha početkom šezdesetih, krajem toga desetljeća poduzeće je upalo u krizu te je uvedena i prinudna uprava koja je imala zadatak modernizirati zastarjeli strojni park i izboriti se za veće plaće radnika koje su u „Đuri Salaju” bile među najnižima na području Općine Vinkovci. U nepunih godinu dana proizvodnja je modernizirana uz orijentaciju na proizvodnju kožne konfekcije zbog čega je uspostavljena suradnja s Tvornicom kože „Cibalia”.
Nakon godinu dana prinudne uprave, poslovanje se normaliziralo uz pozitivne pomake te je za novoga direktora postavljen Đuro Bičanić koji zapošljava nove radnike te „Đuro Salaj” 1972. godine ima zaposlenih više od 250 radnika u odnosu na 119 radnika tri godine ranije. Poduzeće izvozi u zapadnoeuropske države, SAD te SSSR, kao i na domaće tržište.
Godine 1972. počinje gradnja nove tvorničke zgrade u Ulici Rade Končara za koju je temeljni kamen položio predsjednik Sabora SRH Jakov Blažević. U narednim godinama poduzeće je doživjelo procvat te se svrstalo među šest vodećih proizvođača kožne konfekcije u Europi, zapošljavalo je oko 500 radnika među kojima je više od 80 posto bilo u dobi između 18 i 22 godine života, uglavnom ženske populacije.
Rasla je i proizvodnja koja je od 79.299 komada odjeće proizvedene 1972. godine, 1977. godine porasla na gotovo 180.000 komada uz brojna priznanja za kvalitetu na domaćim i međunarodnim sajmovima. Poduzeće se u godinama koje su slijedile razvijalo, otvaralo i nove pogone te je tako imalo i pogone u Ivankovu i Apševcima. U jednom razdoblju postojanja poduzeće se fuzioniralo s Tvornicom kože “Cibalia” Vinkovci, ali je početkom 90-ih došlo do razdvajanja i ponovnog osamostaljena “Đure Salaja” koje je značajna sredstva ulagalo i u skrb o vlastitim radnicima te su tako, s obzirom da je poduzeće većinom zapošljavalo žensku populaciju, organizirani i kolektivni sistematski pregledi s ciljem ranog otkrivanja malignih oboljenja kod žena.
Pisani zapisi bilježe kako je poduzeće 1989. godine ostvarilo rast proizvodnje od čak 24 posto, a zaposleno je i dvadesetak novih radnika od kojih desetak u apševačkom pogonu za proizvodnju papuča. Kada se već dotičemo Apševaca, zanimljivo je da je “Đuro Salaj” sudjelovao s ondašnjih 100.000 dinara u telefonizaciji toga mjesta dokazujući da mu je stalo do ljudi i sredina u kojima ima proizvodne pogone.
Početak 90-ih poduzeće je dočekalo s ambicioznim planom proizvodnje 115.000 odjevnih predmeta od kože, 120.000 pari kućnih papuča, te 3.000 odjevnih predmeta tekstilne konfekcije pri čemu je najveći dio proizvodnje plasiran na zapadna tržišta dok je za domaće tržište predviđen plasman oko 25.000 odjevnih predmeta kožne i krznene galanterije. Po pisanju vinkovačkih Novosti, „Đuro Salaj” je 1990. godine imao popunjenu cjelogodišnju proizvodnju, a radilo se i na doradnim poslovima za dugogodišnje komitente s kojima je zaključena dorada 40.000 odjevnih predmeta.
Problemi su se međutim pojavili na domaćem tržištu zbog nemogućnosti redovite naplate potraživanja i financijske nelikvidnosti kupaca tako da poduzeće često nije bilo u mogućnosti naplatiti svoja potraživanja i u dužem razdoblju, što je znatno opterećivalo poslovanje i financiranje redovite proizvodnje. Problema je bilo i tijekom Domovinskog rata. Po riječima tadašnjeg direktora “Đure Salaja” Antuna Čilića, bilo je to jedno od rijetkih poduzeća koje je uspjelo zadržati oko 50% zaposlenih djelatnika na svojim radnim mjestima.
„Uvidjevši da je svaki dan sve manja mogućnost za normalni rad, a opasnost po ljudske živote sve veća, donijeli smo odluku da našu proizvodnju dislociramo u Ivankovo i Rokovce. To smo ubrzo i učinili, a u proizvodnju smo uključili oko 300 naših djelatnika. Možete misliti kako je bilo teško redovito osigurati sirovinu za proizvodnju i naše proizvode plasirati na tržište, pogotovo što je naša proizvodnja 80% orijentirana prema izvozu”, kazao je Ćilić za Novosti.
Ostalo je i zabilježeno kako je 1994. godine, na 44. Međunarodnoj priredbi kože, odjeće i obuće Zagrebačkog velesajma, i to u konkurenciji 171 izlagača iz 15 država, “Đuro Salaj” odnio dvije nagrade: Zlatni ogrtač za najbolju kreaciju (ženski komplet od kozjeg velura, kreatorice Zlate Pekar i pohvalu za ukupni dojam.
Nižući proizvodne uspjehe uz povećanje izvoza u poslijeratnim godinama obavljena je i pretvorba poduzeća na način da su dionice kupili radnici, ali je u daljnjoj fazi privatizacije većinski vlasnik “Đure Salaja” postalo poduzeće “Nord” d.o.o. iz Vinkovaca, osnovano 1993. godine. Samo osam godina kasnije Rješenjem Trgovačkog suda Osijek zbog platežne nesposobnosti i prezaduženosti otvoren je stečajni postupak nad vinkovačkim “Đurom Salajem”.
Po podacima Državnog ureda za reviziju, žiro račun poduzeća bio je neprekidno blokiran od 16. travnja 1996. do otvaranja stečaja. Nadzorni odbor Društva donio je 3. srpnja 1998. odluku o ukidanju proizvodnje s danom 31. kolovoza 1998. Na sjednici skupštine poduzeća od 28. rujna 1998. prihvaćena je spomenuta odluka nadzornog odbora čime je stavljena i točka na “i” postojanja i toga, nekada značajnog vinkovačkog poduzeća.
