VINKOVCI, Vladimira Andrića, glumca vinkovačkog Gradskog kazališta Joze Ivakića i odnedavno pomoćnika ravnatelja te kazališne kuće koja posljednjih godina niže zapažene kazališne uspjehe, a kojima je, bez dvojbe, velikim dijelom pridonijela i Andrićeva glumačka osobnost, nakon 16. svibnja, osim na daskama koje život znače, mogli bi zateći i među vijećnicima novoga saziva Gradskog vijeća Grada Vinkovaca.
Ovaj 36-godišnjak, koji je u 11-godišnjoj profesionalnoj karijeri vezanoj isključivo uz Gradsko kazalište Joze Ivakića iznio više od 50 glavnih uloga, odlučio je ući u političke vode i prihvatiti poziv da bude na kandidacijskoj listi HDZ-a za Gradsko vijeće Vinkovaca. “Vinkovci su definitivno moj grad u kojem živim i radim i u kojem i dalje vidim sebe i svoju obitelj. Ovaj grad dao mi je puno, i mislim da je red da mu nešto i vratim. Političar nisam i politika me uvijek zanimala
kao promatrača, ali kada imamo privilegiju da imamo gradsku vlast na čelu s gradonačelnikom kao što je Ivan Bosančić, koji zapošljava nove glumce, ide u energetsku obnovu Gradskog kazališta, gradi novu Gradsku knjižnicu i čitaonicu, nisam mogao reći ne”, kaže Vladimir Andrić koji se u HDZ-u učlanio, kako kaže, iz slavonskog inata. “Bilo je to u trenutku totalnog pada Ive Sanadera i cijelog HDZ-a nad kojim se u tom trenutku dogodio medijski linč. Mislim da nismo svi Ivo Sanader i nismo svi loši. HDZ je pun časnih i poštenih ljudi i iz želje da to i dokažem ispunio sam pristupnicu”, pripovijeda u pauzi iščitavanja teksta za novu kazališnu premijeru Joze Ivakića, komediju “Viđenje Isusa Krista u kasarni
V.P. 2507″ prema tekstu Ive Brešana.
Gradonačelnik Bosančić česti je posjetitelj kazališta i s obitelji
“Ovo kazalište u kojem se nedavno imenovan i pomoćnikom ravnatelja pravi je dragulj, ali ništa toga ne bi bilo da nije bilo razumijevanja gradskih vlasti i gradonačelnika Ivana Bosančića. Samo zahvaljujući takvom odnosu prema kulturi i ovoj ustanovi, mogli smo zaposliti i Vedrana Dakića i Mateu Marušić, puno se ulože i rezultati se vide. Dovoljno je samo pogledati i knjižnicu u izgradnji koja će biti prekrasan podsjetnik i uspomena na onu našu staru, prijeratnu knjižnicu. To su stvari koje se meni sviđaju i koje cijenim”, kaže napominjući kako gradonačelnik Bosančić često s obitelji posjećuje kazališne predstave u Jozi Ivakiću, kojemu za zaokruženo djelovanje nedostaju još dva glumca i dva čovjeka u tehnici. “Kada bi to imali, samo bi nam nebo bilo granica. Mogli bi izvoditi sve”, kaže Vladimir Andrić koji iz Vinkovaca, kaže, ne bi odselio nikada jer su grad koji ima gotovo pa sve. “Projekt vinkovačke obitelji, koji od prvog dana gradonačelničkog mandata provodi Ivan Bosančić zaživio je i ja ga osjećam. Vinkovci postaju grad po mjeri obitelji i u kojem su djeca zaštićena, imaju sadržaje i nisu prepuštena sama sebi. Meni, kao ocu, je to jako bitno”, navodi dodajući kako nikada nije planirao niti želio da bude na kandidacijskoj listi za Gradsko vijeće, ali nakon nenadanog poziva, odlučio je okušati se i uzvratiti podršku gradonačelniku Bosančiću za pozitivan stav prema kulturi i Gradskom kazalište Joze Ivakića koje posljednjih godina bilježi značajne uspjehe i pobire nagrade gdje god se pojavi s svojim predstavama. Posljednje što je uzeto, tri su nagrade Zlatni studio, a sve tri imaju veze kako s kazalištem tako s posljednjom premijernom izvedbom, “Štajgom” Ivane Šojat i u režiji Jasmina Novljakovića, posvećenoj vinkovačkom željezničkom kolodvoru, a u kojoj Vladimir Andrić tumači lik Andrije i za čiju je izvedbu nagrađen prestižnom nagradom Fabijan Šovagović za najboljeg glumca na prošlogodišnjem Festivalu glumca. Dobitnik je i nagrade “Zoranov brk” za odigranu ulogu u predstavi “Nećeš razbojniče” na festivalu Zorana Radmilovića u Zaječaru. Autor je i dugometražnog dokumentarnog filma “Ovčara, neispričana priča” i, da se vratimo na početak teksta, neizostavan glumac u bilo kojoj vinkovačkoj predstavi, u njih 50 čak u glavnoj ulozi.
