Osim hrvatskog prvenstva u natjecanju ”Tko je veći ustaša od poglavnika pobegulje sa zlatom” a za koje su kotizaciju uplatili svi koji bi da pobijede na prvim idućim izborima, tjedan iza nas i dalje je u znaku
M.P.Thompsona, osobito kod nas na istoku.
Njega je naime u Vukovar pozvao novi gradonačelnik, da održi koncert iduće godine. Kad se već bivši nećkao, a ovaj u Zagrebu neda više takve spektakle od pola milijuna obožavatelja na jednom mjestu.
Super da su građani na vrijeme doznali. Sad imaju godinu dana da si uštede za par sendviča i piva iduće godine. Ispadne da su te dvije stavke najskuplje u računici. Domoljubni zanos se dobije gratis.
Tako da, ako Thompson kaže može, ima da se čuje kako pjeva do Beograda. A i momcima iz Srbije koji mu rade razglas bit će lakše, praktičnije i brže doći do Vukovara. Osim toga, oni su ok, nisu planirali do Čavoglava. Nisu ni prije.
Neka eventualna osjetljiva društveno-politička i sigurnosna pitanja kao i raspoloženje zajednice, ovoga su trenutka opće pomame potpuno nevažna za kontekst Thompsona u nacionalno podijeljenom Vukovaru, tko će se sad još i time bavit, daj ga ovamo da nas drugi ne preteknu. Osim toga, pa opće je poznato da glazba ne razdvaja nego spaja ljude. Uopće ne razumijemo kako to bivšem gradonačelniku Vukovara nije bilo jasno. Morao je otići na hipodrom i proderat se da je spreman umjesto da je spreman bio kad to nije bilo pola milijuna ljudi i lijepo pokupio svu slavu na koncertu u Vukovaru tijekom svog mandata. Sada su svi spremni pa više nije interesantan. Pojela ga tamo masa. Jedino što mu preostaje jest da širi bajku kako Thompson ne bi mog’o pjevat javno da nema DP-a u vladi, kao što je bubnuo njegov ministar gospodarstva Kiflica i ost’o živ. Tu možda pokupi simpatiju ili dvije. A možda mu netko uistinu i povjeruje.
I tako, dok se iščekuje Thompsonov odgovor, život i politika idu dalje.
Nezadovoljan kako teče istraga oko one afere s kupovinom glasova u Vukovaru zvane “Dvajs eura” gradonačelnik je prozvao Općinsko državno odvjetništvo da predmet opstruira zajedno s DP-om, da DP pritišće institucije i da traži promjenu nadležnosti u postupanju. Tvrdi da krakovi tog slučaja vode direkt do bivšeg gradonačelnika, da još nije ispitan glavni baja, itd., itd.
Odma je uzvratio njegov protukandidat na izborima koji nije postao gradonačelnik i poručio da neka institucije rade svoj posao, da njegov DP s kupovinom glasova nema veze, a kamoli da bi što opstruir’o.
Iskoristio je ujedno ovu prigodu, već kad se pojavio u javnosti, da nam svima jasno i glasno kaže kako se novi gradonačelnik ponaša k’o da je šerif. Samo mu, veli, fali pendrek.
Za razliku od bivšeg. On nije bio šerif nego mimoza. Ma ne, pregrubo smo se izrazili. On je bio mimozica.
Dodatno je svoju tezu o novom šerifu u gradu “potkrijepio’ tvrdnjom da su zaposlenici nezadovoljni i da na posao dolaze s grčem u želudcu.
Jadni. Dosad nisu ni dolazili na posao.
Jer, za one koji ne znaju, pod zaposlenici ovaj DP-ovac misli na uhljebe svoje stranke, a koji već dva mjeseca k’o mali partizani u diverzantskim akcijama širom gradske uprave i gradskih poduzeća, u stranačku bazu svakodnevno dojavljuju kad je gradonačelnik došao na posao, kad je otišao, s kim je na telefon pričao, kog je primio, kad je otišao u WC, koliko se tamo zadržao, s kime kaveniše…. i po starom običaju pretjeruju, nadodaju, izmišljaju te mute vodu. Ubiše se od sastavljanja izvješća.
Plus da otkako je novi stigao moraju i redovno dolazit na posao, a k tome, zamislite, i radit da zarade svoju plaću. Nečuveno i van svake pameti! Naravno da su nezadovoljni i grči im se želudac.
Nek si uzmu gastal, definitivno pomaže. I neka se uhvate posla. Rad je najbolja i najučinkovitija terapija.
Autor: Miljenko Šojić
(Satirični, ironični i parodični stavovi izrečeni u ovom tekstu, ne predstavljaju mišljenje uredništva portala)
