Pjevač je vođa masa u Hrvata. Hrvatski političari su mali poslušni psići. Ako to sad nije kristalno jasno, ne znamo kad će postat, uostalom kada ako ne sada.
Nitko mu se od njih ne usudi zamjerit, svi od centra prema desno motaju se oko njega kao klinici oko tete u vrtiću, a ni umjerenima prema lijevo nije baš skroz mrzak. Kao narajcane groupies svojataju ga, ganjaju za slike kojima se razbacuju po fejsu, dive, brane od napada razularenih antifašista, partizanije i četnika jer zaboga tko tog pjevača ne voli i sve što uz njega ide, zna se da ne voli ni Hrvatsku. Vrlo kršćanski svakom tko se usudi izreć i najmanju kritiku npr. o repertoaru, vjerskom kićeraju, ikonografiji ili apsolutnom pretjerivanju kada je hrvatska povijest u pitanju, spremno i složno poručuju da od….! Najčešće oni koji su ga posljednjih 35 godina sustavno osporavali i zabranjivali. Ti su sada najglasniji, najstrasniji i najsmješniji u toj silnoj svojoj ljubavi, čitaj šupačenju.
Svaki si pravi Hrvat naravno zamišlja da bolje izgleda na konju s mačem i križem u stoljeću sedmom nego s cigarom i pivom u ruci 2025. Bez konja i s nešto minimalca u džepu. Zato su običnim, svakodnevnim ljudima i potrebni ritualni spektakli, vođe, proroci, heroji, idoli i mesije. Bilo i bit će.
Ove se subote u metropoli dogodio spektakl epskih razmjera. Obožavatelji su za par desetina eura dobili doživljaj života, katarzu, važnost, razumijevanje, potvrdu identiteta, oslobođenje od inhibicija, samodostatnost i vrhunsku zabavu. Pisali su povijest na temu organizacije koncerata u Hrvatskoj. Neka su i neka im bude. Svatko traži ono što mu paše, oni kojima je to grozno neka idu slušat operu i vice versa. Hvala nebesima da smo i tu demokraciju doveli u našu avliju. Izgredi s ustašlukom prije i poslije koncerta u režiji par stotina frustriranih neradnika kojima mama nije dala dovoljno love za pivo, slični su izgredima s lopovlukom u vladajućoj stranci. Većina ne krade, samo neki. No nije ovo tekst o pjevaču i umjetniku. Ovo je tekst o onima koji vladaju i koji bi vladali.
Što bi prosječni hrvatski političar dao da mu pola milijuna Hrvata spremno odvikne na njegov povik? Mamu rođenu.
No prosječni hrvatski političar nije u stanju bez spletki, laganja, glumatanja i licemjerstva skupit ni par stotina za neku svoju stvar, osim da natjera članstvo stranke na opću mobilizaciju podsjetnikom da što je stranka za njega, sina mu i ženu te bližu i daljnju familiju odradila otkako je hrvatske neovisnosti. A i tada dobaci do najviše par desetina tisuća. Zato tom i takvom političaru treba heroj uz koga će se prikrpit, idol čijim će se perjem kitit i u čiji će se uspjeh ugraditi, pjevač kojemu će ukrasti show, nogometaš ili rukometaš čije će si zasluge prisvojiti i općenito netko važan s kim će se utrpat u istu fotku. Tzv.estradna politika krađe pažnje javnosti.
Bilo je to uistinu teško za gledati.
Dok su se naši političari šepurili na putu za hipodrom, u Vukovaru su stranke jedva skupile po izaslanstvo da odaju počast heroju s Trpinjske ceste Marku Babiću na godišnjicu njegove smrti. I to izaslanstvo s drugim ešalonom članstva. Najviše su članova poslali vladajući Suverenisti. Najglasniji o životu i djelu tog ratnika ovoga su ga puta hladno zaobišli zarad naslikavanja po koncertu. Osim toga Domovinski rat više nije toliko IN, sada je to Bleiburg. Kako kome što treba, samo izvadi iz džepa.
Kada ne možemo porješavat ono od prije 34 godine, pohvatat i presudit ratne zločince, donijeti pravdu za žrtve i zadovoljštinu obiteljima, idemo se baviti onim od prije 80 godina, puno je komotnije raditi na tome načelno nego prekopavat Petrovačku dolu i slušat jauke članova obitelji. To neka radi HDZ-ov ministar branitelja, a DP-ov će potpredsjednik Hrvatskog sabora vodit povjerenstvo za istraživanje komunističkih zločina odnosno nadopunjavat će rad spomenutog ministra. Bit će, eto nadopuna. Dobro. Zvat ćemo ga odsad Ministrova nadopuna
Još prije nekoliko godina tijekom nastupa na televiziji višekratno je neuspješno pokušao izgovoriti totalitarizam pa pošto nije uspio odust’o je. Čuli smo tako totalitar, totilar, totila, uglavnom totoloto moj te smot’o. Sada će voditi povjerenstvo za totatotoatata, nema veze, shvatili smo. E to se zove uspjeh. To je kao kad mali Marinko uspješno prođe s dva u školi svih osam razreda osmoljetke, s tri ponavljanja petog. Takav se potom razvije u stručnjaka opće prakse, uključujući i onog za žrtve prije 80 godina. Ne znamo bi li Marinko prodav’o „stručne” usluge za šest milja eura, ali znamo da predsjednika totoloto povjerenstva to sigurno sljeduje.
Žrtve ne služe spašavanju nečije političke karijere i fotelje, njima treba da počivaju u miru i dostojanstvu, da im se imena ne zaborave. Bude li predsjednik novog povjerenstva to uvažio, bit će dobro i onako kako treba. Ne bude li, e to već nije naš problem.
Autor: Miljenko Šojić
PS: Predsjednik vukovarskog SDP-a prozvao je ove iz SDSS-a i DSS-a da mrze druge nacije. Inače se čovjek zalaže za suživot u Vukovaru. Baš mu je zrela i odgovorna politička retorika, kad god nešto objavi izvrijeđa uzduž i poprijeko sve koji mu se nađu na putu. Bit će krasan gradski vijećnik.
(Satirični, ironični i parodični stavovi izneseni u ovom tekstu, ne predstavljaju mišljenje uredništva portala)
