Da se nacrta isključivo onima koji šalju slikovite opise u inbox kako će autora teksta raščerečit, ubit, zaklat il’ silovat skupa s ocem, materom, ženom, djecom, bližom i daljom rodbinom i svakako mu zatrt sjeme, u naslov ovog tjednog pregleda naznačen je od sad pridjev satirični, kako bi i oni znali, a ne samo ovi kojima je to jasno još od prvog vagona. Time je očigledno raskrinkano kao očigledno. I da si ne dižu tlak bespotrebno.
Visoki je krvni pritisak tihi ubojica, treba čuvat svoje zdravlje i bit spreman za glasanje 18.5., a ne krepat od bijesa i eto glasa manje za “njihovu stvar’. Jel treba ove što na njih računaju u crno zavit u tom sudbonosnom trenutku? Sabrat se i smirit pod hitno. Pomaže i brojat do deset. Bijelo ne pomaže.
Lokalni političari i njihovi vjerni sljedbenici, što ideološki, što ovi s figom u džepu tzv. uhljeb muzikanti ovih dana pojačano rade na promociji sebe i svojih kandidata po svim mogućim društvenim mrežama i portalima. Ispod se odmah nanižu ovi iz protivničke ekipe i evo ti spektakla.
Svađaju se do iznemoglosti. Prvo zagovornici počnu kao uljuđeno i dakako s visoka ovima drugima objašnjavat da je njihov čovjek prava stvar (to da pokažu kako su oni fini, a svi ostali g….), a kako rasprava odmiče tako i “fini” i “g….” te obrnuto malo po malo prelaze na pas mater i završavaju “raspravu” doslovce fizičkim prijetnjama.
U tim bitkama ipak su najbolji okršaji uhljeba. Kad uhljeb uhljebu u žaru borbe poruči da je uhljeb, takvo što je neprocjenjivo.
Ili kada uhljeb br.1. brani svoga kandidata pa uhljebu br.2. nabraja sve gadosti koje je kandidat uhljeba br.2. počinio, iako je opće poznato da kandidat uhljeba br.1. radi iste gadarije kao i ovaj br.2. To je nenadmašno.
E tu je cilj postići kod naroda zamjenu teza. Naime, kada mi gadosti radimo to je za boljitak građana, a kada vi gadosti radite onda je to gospodo kriminal. I vice versa.
Bože sačuvaj i sakloni. Sada. A za mjesec dana se kladimo da će ovi najglasniji nakon izbora, za potrebe postkoalicijskih svinjarija, ljubit bližnjeg svog iz dotad protivničkog tabora kao niti jednog do sada. Vidjeli smo to sto puta, gledat ćemo opet.
Zadnji smo takav lokalni ljubavni izljev svjedočili i nakon izbora u Vukovaru 2021. Do tad nazivan “osuđenim kriminalcem, đubretom najgore vrste, lažovom, lopinom, izdajnikom i političkim trgovcem”, od izborne se noći kod istih tih koji su ga častili spomenitim epitetima prometnuo u ‘ozbiljnog, iskusnog, mudrog i poštenog partnera” i ruku koja drži većinu u gradskom vijeću. Samo u par sati. Toliko je naime potrebno da u politici od fecesa postaneš čovjek i obrnuto. Politika je naprosto septička jama, nema tu neke filozofije i lijepih riječi za to područje ljudskog djelovanja. I svugdje je ista. Možda u zemljama razvijene demokracije nešto uglađenija, ali što bi rekao onaj poznati pjevač “princip je isti, sve ostalo su nijanse’.
Što može pristojan čovjek, uredni porezni platiša i prosječni birač ovdje na istoku zaključit s društvenih mreža i portala i kojeg kandidata razabrat kao poželjnog da mu pokloni svoje povjerenje u obliku glasa, teško je ovoga trenutka sagledati u općoj kakofoniji psovki, urlanja, prozivanja, nadjevanja imena i općeg pametovanja.
Ako birač pogleda ponuđeni sadržaj kandidata – poruke, moto, plakate, videe u kojima se obraćaju biračima, manje-više su to sve odreda ljudi naprosto fenomenalni, simpatični, šarmantni, nasmijani, umjereni, puni brige za svoje gradove i općine. Djeci će osigurat vrtiće, studentima stipendije, umirovljenicima besplatan prijevoz i novce o blagdanima, a za kerove i mačke otvorit azile. Sirotinju će da nahrane, a bolesne izlječe. Babe će podmladit, a djedove osnažit. Ceste će golim rukama da asfaltiraju, a o školskim i sportskim dvoranama ne treba ni govorit. Pa tu će i noge uključit. Rukama zidat, a nogama mješat malter da se ne gubi vrijeme i gradnja ide brže. Sva će svoja predizborna obećanja ispunit, pogotovo mlađi kandidati. Oni se pozivaju na svoju mladost i odlučnost te starost i iskustvo svojih političkih mentora. Kao, to je dobitna kombinacija. Ovi malo stariji kandidati već su prošli tom cestom notornih lagarija pa su oprezniji u obećanjima i više se drže starih provjerenih metoda da ako se ne glasa za njih stiže propast svijeta. Riječ “dosta” ponavlja se u tisuću verzija. Dosta je ovog, onih, takvih i onakvih… potom slijedi “vrijeme je” za nas, naravno. Mi smo ti koji ćemo….
‘oćete!
Riječi, a ne djela. Obećano, a ne ispunjeno.
To ćete!
Nekoliko vukovarskih primjera za ilustraciju kako se u kampanji obećava bilo što jer pravog sadržaja nema. Uzmu se opća mjesta i beskrajno ponavlja ono za što se misli da birači vole čut.
Npr. Luka Vukovar, nova gospodarska zona, problem prometa na Lušcu, nepotizam…
Kaže DP/HDZ kandidat za gradonačelnika Vukovara kako će jedan od njegovih zadataka biti da jača Luku Vukovar u suradnji s Vladom RH?!
Neće je stić jačat jer Luka ide na bubanj samo što to kandidatu od ovih njegovih koji ga guraju nitko nije rekao. Zaboravili su ga inštruirat u dnevno-ekonomsko-politička zbivanja? Ta je relaksacija na tragu one “ma dobivamo izbore stoposto, kao da je važno što naš kandidat priča okolo”.
Izgradit će, priča dalje, novu gospodarsku zonu.
Samo naprijed, ni stara nije popunjena unatoč tome što postoji već dvadeset godina. Otvorio ju je još onaj premijer koji danas sjedi u zatvoru.
SDP-ov kandidat za gradonačelnika Vukovara obećava da će riješit problem prometa na Lušcu kada dođe na vlast.
Neće rješit on nego obilaznica koja se tamo gradi već o ho ho. Samo što on to ili ne zna ili ne želi znat jer kako bi onda snimio video na cesti i svečano obeć’o da jaosiga prometu na Lušcu kad se njega izabere za gradonačelnika. Što će? Zaustavit izgradnju obilaznice da može on rješavat problem s prometom jer je to obećao prije izbora?
Kad smo već kod njega, taj će obnovit kaže i Crveni magacin u Vukovaru za neke koncerte i sl… Halo, ovi iz lokalne vlasti su već na pola puta s dokumentacijom i bit će, kažu, glazbena škola.
HS-ov kandidat za gradonačelnika obećava da će Vukovar biti grad za sve, a ne samo za pet vukovarskih obitelji koje su, tvrdi on, bliske sadašnjem gradonačelniku.
Neće naravno reć da će grad biti za njegovih pet. Što će, pokupiti ljude s ulice i staviti ih za pročelnike i direktore gradskih poduzeća, a sadašnji će izletit van? Ma ne, maknut će sadašnje svakako, ali staviti svoje, ne ove s ulice. Ili još bolje, samo će postizborno koalirati pa neće morati raditi velika premještanja, ovisno o tome koliko koja strana dobije posto. I onda će opet svi biti jedna velika sretna obitelj koju povezuje ljubav prema Vukovaru i isključivo interes grada, a građani koji su im dali glas za promjene neka se pjene iduće četiri godine i svečano obećavaju po društvenim mrežama “sad sam ti dao svoj glas i više nikad!”
Obećava se sve i svašta bez da se znaju stvarno stanje, mogućnosti i vjerojatnoća rješavanja. Ali koga briga, daj što više da izgleda bolje, a kad osvojimo vlast ionako “ne može nam nik’o ništa” bar četiri godine.
Gdje ćeš boljeg naobećavanog od toga da će hotel Dunav u Vukovaru postat ni manje ni više nego Hilton. Eno ga stoji tamo isto razbucan i oronio kakav je bio i u prošloj kampanji za lokalne izbore. Po obećanjima od prije četiri godine trebao je imat katova do neba i svakako bi probio oblake.
Iako, najbolje obećanje ikad dano za Vukovar je ono o žičari koja će povezat Vodotoranj i Vučedol.
Maštao je naveliko o tome u predizbornim kampanjama jedan, ali eto omela ga buksa pa nije stig’o realizirat.
Nije se još javio za ovaj izborni ciklus, međutim nikad ne reci nikad.
A kanal Dunav-Sava? To je bilo HDZ-ovo obećanje nad obećanjima, doduše ne striktno vezano samo za Vukovar nego za cijelu županiju. Kanal je samo nestao u jednom trenutku iz predizbornih koještarija, zajedno s rimskim planovima od prije dvije tisuće godina.
Ipak, najbolja su njihova obećanja da će bit potpuno drugačiji od svojih prethodnika, a kad dođu na vlast samo nastave tamo gdje je prošli zaustavljen. Putevi revolucije im nisu ravni u tom smislu koliko paze da poredak stvari ne remete.
Drugačije i ne ide. Stranačka mreža traži svoje, hoće svoje pozicije, radna mjesta, stanove, poticaje, da im se zaposli taj i taj, da im se omogući to i to. Stranka ih postavlja i traži zauzvrat podjelu plijena.
Obični čovjek od toga nema ništa, jasno mu je i za to je apstinencija od izbora sve veća. U najboljem slučaju otprilike glasa oko pola biračkog tijela, a pobjednik dobiva pola od polovice. Njemu i njegovima život postaje pjesma, osobito sada nakon što su im svima drugovi političari na vlasti u državi digli plaće u nebesa, a ostalih 75 posto ‘ko šiša.
Pošto kampanja još nije službeno počela, zasad kandidati uglavnom ispipavaju teren, nema njihovih žestokih međusobnih okršaja i prljavi se veš pomalo izvlači iz košare.
Ova je, tzv. teaser faza još podnošljiva, a od 18.4. kada političari krenu u borbu za goli opstanak najbolje uzet štapove, skupit živce u kanticu pa na pecanje. Jer to je na kraju priče samo njihova borba i ovih što im egzistencija ovisi o tome u kojoj su stranci. Neka se oni bacaju u vatru, vode bitke do istrebljenja i ostavljaju srce na terenu. Pecaroša nije briga.
Autor: Miljenko Šojić
(Satirični, ironični i parodični stavovi izrečeni u ovom tekstu ne predstavljaju mišljenje uredništva portala)
