Marija Pavković Snaša, jedna je od najpopularnijih izvođačica tamburaške glazbe, prisutna na glezbenoj sceni već više od 20 godina, s velikim brojem odrađenih koncerata i snimljenih pjesama od kojih će mnoge vremenom, sigurni smo, postati tamburaškim evergeenima, ali i žena koja je prošla tešku borbu s zloćudnom bolesti iz koje je, kako kaže, izašla još jača. Sve su to razlozi, a ima ih još, da se obilježavanju Međunarodnog dana žena press032.com pridruži upravo razgovorom s Marijom Pavković Snašom.
Jedna ste od najpopularnijih pjevačica tamburaške glazbe. Od kada seže ljubav Marije Pavković Snaše prema tamburi I tradiciji?
Bila je to ljubav na “prvi pogled” prije 30-tak godina, uz gramofon i ploče Kiće Slabinca, Vere Svobode, Mirjane Primorac, Slavonskih bećara i (tada) Zlatnih dukata. U KUD-u u Starim Mikanovcima sam prvi put zaplesala i zapjevala. I od tada tambura i pjesma me ne napuštaju, niti ja njih.
U jednom razdoblju života okušali ste se, međutim, I kao novinarka.
Da. Posao novinara na radiju u Mikanovcima, Hrvatskom radiju, Vinkovačkoj televiziji i tiskanim medijima naše županije lijepo je iskustvo i ponovila bih sve to. Bavljenje novinarstvom pomoglo mi je u komunikaciji s ljudima što je jako bitno jer se ona ne uči u školi, a puno pomaže u tamburaškoj glazbi i u odnosu s publikom. Od svih mojih novinarskih pokušaja najdublji je trag ostavila emisija Radio Osijeka “Šokački informator” u kojoj sam polovicom devedesetih kao “seoska lajavica” iliti Snaša komentirala na sarkastičan način sve društvene i tamburaške događaje. No, to su bile “osjetljive” godine i nije bilo poželjno o svakom sve reći, pa sam nakon četiri godine napustila radijski mikrofon, mada i dan danas ljudi rado spomilju tu emisiju. Pokušala sam i 2016. na Vinkovačkoj televiziji raditi autorsku emisiju, ali ni tada nekima nije odgovarao moj “dugački jezik”, pa se emisija ugasila nakon pola godine, iako je bila gledana i žao mi je da takve emisije više nema.
Prije nekoliko godina prošli ste kroz teško životno razdoblje oboljevši od karcinoma. Koliko je bolest utjecala na Vaš život I promjenu dotadašnjih stavova o životu?
Nekog obilježi pjesma, hitić, Porin za dugogodišnji rad, a mene je život lijepo “nagradio” karcinomom u 39. godini i kao ženi uzeo mi sve što ženu čini ženom, pa se danas debelo zamislim kad ispunjavam nekakve obrasce, pa trebam navesti spol, M ili Ž, još ne znam u koju skupinu spadam. Kad sam progovorila u medijima o svakom detalju svoje bolesti, koja u Hrvatskoj godišnje “uzme” živote 1000 žena, javnost se senzibilizirala sa mnom do te mjere da niti nakon tri godine “žig” Snaša-karcinom nisam skinula sa sebe. Iskoristila sam svoju medijsku pojavu da bih pomogla ženama da što prije reagiraju na moguće probleme i krenu barem prevetivno kod liječnika. Ako sam nekog spasila ja sretna, ali bolest je, moram priznati, ostavila trajne posljedice ne moj život i zdravlje.
Danas ste u braku. Kako spajate česte izostanke koji se u poslu pjevača uglavnom vežu uz večeri I noći s obiteljskim životom?
Kakvo je po vašem mišljenju danas stanje na tamburaškoj sceni u Slavoniji? Ima li mladih ženskih vokala koji zaslužuju pozornost?
Stanje je takvo da si svatko da za pravo prozvati se i ne buni se kad ga nazovu kraljicom ili kraljem, mada, kada govorimo o pjevačicama, ima nekoliko pjevačica koje aktivno pjevaju, snimaju, ulažu u bućnost. Pjesme se “štancaju” ko na traci, ali vrijeme je najbolji pokazatelj što je vrijedno. Tamburaška glazba je naše hrvatsko kulturno naslijeđe, no toliko se modernizirala da možeš na prste nabrojati istinske tamburaške sastave, soliste i solistice. Vjerujem da se naši “didovi i bake” u grobu okreću kad čuju kuda je otišla slavonska tamburaška pjesma i tko se sve naziva izvođačem tamburaške glazbe. Istinskih tamburaških sastava je malo. Potpisujem da su to Lole, Zvona, Najbolji hrvatski tamburaši, Dike i Kristali i tu je kraj tamburaške balade, dok su istinski kralj i kraljica Kićo i Vera. Novih nema ni na vidiku. Pjevaju “neki novi klinci”, ali to veze nema sa tamburaškom glazbom.
Za pjevače se obično zna reći kako dobro zarađuju. Jesu li Vaša iskustva takva?
U mom slučaju nakon 25 godina ispunjenih brojnim nastupima, koncertima, tisućama proputovanih milja i kilometara ostala je samo ljubav prema tamburaškoj glazbi i svima koji vole tamburu. Ona međutim ne jamči i riješenu egzisteciju. Niti nakon 25 godina bavljenja ovim poslom. Nevjerojatno, ali istinito.
Imate li neku novu pjesmu na vidiku?
Skladam, snimam, ali nije još vrijeme za novi CD. Iskreno, ne znam u ovom informatičkom ludilu kome ga snimati i gdje se može uopće CD danas kupiti, ali i zašto bi ga netko kupovao kada je tu You Tube koji pjesmu iz špajza preko noći gurne ljudima pod nos i kome onda da snimaš spotove i studijske uradke. Nisam malodušna, ne poznajem taj osjećaj, samo pokušavam biti realna i možda pomalo sarkastična, ali pozitivna. Takav stav me uvijek izvlačio iz svih teških životnih situacija i on je nekako ogledalo i moje duše.
