INTERVJU Ivan Bosančić: Mislim da je u Vinkovcima moguće dobro živjeti, ali se moramo promjeniti – svi mi, bez izuzetaka!

Foto: Grad Vinkovci

VINKOVCI, Vinkovci slave Dan grada i blagdan nebeskog zaštitinika sv. Ilije, vjernost kojemu baštine još od 11. stoljeća kada se ovaj slavonski grad spominje u mađarskim pisanim dokumentima pod imenom Zenthelye, Zenthylye, Zenthylya i sl. Doduše, iako sv. Ilija nije jedini svetac blizak Vinkovčanima, tu su još i sv. Vinko, pa sv. Ivan Nepomuk kojemu je bila prvotno posvećena “velika” crkva u središtu grada, a nad kojom su patronstvo 1973. preuzeli ranokrščanski mučenici sv. Euzebije i Polion, ali je sv. Ilija bio, i ostao, neupitnim nebeskim zaštitnikom Vinkovaca. Tako stvari stoje što se tiče neba. A sa zemaljske stranke, u Vinkovcima je od stjecanja nacionalne samostalnosti sve u rukama HDZ-a iz kojega, voljom građana, od svibnja se na poziciji gradonačelnika nalazi Ivan Bosančić. Dan grada idealan je povod za razgovor s prvim čovjekom grada na Bosutu.

Mjesec dana je kako obnašate dužnost gradonačelnika Vinkovaca. Vjerojatno ste detektirali neke probleme. Imate li i rješenja za njih?

S obzirom da sam protekle četiri godine bio na poziciji zamjenika gradonačelnika, više sam nego dobro upoznat sa situacijom u gradu. Ono što mi je možda trenutačno najveći izazov je kako vratiti optimizam među Vinkovčanke i Vinkovčane, kojima je već preko glave recesije, krize i neimaštine, a kada se svemu tome pridoda i stradanje koje smo prošli u Domovinskom ratu, za razumjeti je nezadovoljstvo dijela građana. Ali, rješenje postoji i za taj problem. Samo uporan rad na stvaranju boljih uvjeta nam može pomoći. I njega zahtjevam od svih djelatnika gradske uprave. Moramo građanima pokazati i dokazati da doista mislimo na njih i da nam je stalo da ovaj grad krene naprijed.

Ne mislite li da su se građani Vinkovaca već naslušali i previše lijepih obećanja i poruka, a nakon kojih se puno toga na bolje po njih nije mjenjalo?

Svjestan sam kako mnogi Vinkovčani možda misle kako dovoljno nije učinjeno. Ali, imamo pravo na to da se pokušamo dokazati. Građani su nam na izborima poklonili povjerenje i mi ćemo učiniti sve kako bi ga i opravdali. Evo, prije nekoliko dana dobili smo odluku o osiguranju 20 milijuna kuna za Poduzetnički inkubator. Uskoro će krenuti i projekt rekonstrukcije i izgradnje vodovodne i kanalizacijske mreže vrijedan gotovo 200 milijuna kuna. Sve u svemu, imamo u pripremi projekata u vrijednosti 100 milijuna kuna. Ali, nažalost ne ovisi njihova provedba samo o nama.

Koji su to još konkretno projekti?

Među projektima koji se već ostvaruju je vinkovačka obilaznica u vrjednosti 120 milijuna kuna. Iduće godine trebala bi započeti i obnova bivše PIK-ove zgrade od strane Hrvatskih šuma koji su i vlasnici, s iznosom do 25 milijuna kuna, a u koju namjeravamo smjestiti brojne ustanove i institucije među kojima i visoko učilište za informatiku za čije se osnivanje u Vinkovcima zalažemo već niz godina. Na jesen trebali bi konačno krenuti radovi na izgradnji Hrvatskog doma kojeg smo preprojektirali. U jednom dijelu objekta bit će Gradska knjižnica i čitaonica dok će drugi dio biti paviljon za Gradski muzej u kojem će biti izloženo čuveno srebro koje je prije nekoliko godina iskopano kada se dograđivala robna kuća, današnji VSC. Također, imamo obećanje da će Mađarska škola prijeći u gradsko vlasništvo, a namjera nam je da se u taj prostor smjesti gradska Razvojna agencija VIA, Glazbena škola, a biti će uređena i konferencijska dvorana, a s HGK-om smo dogovorili da ondje bude i konferencijski centar za ovaj dio Hrvatske.

Što namjeravate poduzeti kako bi bili što bliže poduzetnicima?

Osim širenja same poduzetničke zone i svih standardnih mjera, želimo napraviti tim ljudi u gradu koji će 24 sata dnevno biti na raspolaganju svakom poduzetniku koji želi investirati u Vinkovce. Grad će im biti partner i u startu podržati svaki poduzetnički pothvat, dati mu priliku da se razvije i preraste u ozbiljnu tvrtku koja će zapošljavati naše građane. Moramo se brendirati kao grad u kojem je dobro i prihvatljivo investirati, u kojemu gradska uprava voli investitore, želi ih i pazi.

Nije li prekasno za to? Mnogi Vinkovčani već su izgubili nadu u boljitak te su napustili rodni grad u potrazi za boljim živitom.

Službeno je u Vinkovcima nezaposlenih oko 1.800 osoba. Znamo da je to rezultat i iseljavanja. Volio bih kada bi ti ljudi radili u Vinkovcima. Ali, iz ove kože ne možemo. Možemo međutim učiniti sve kako bi zaustavili iseljavanje, kako bi ljudima dali razlog da ostanu u Vinkovcima i ovdje potraže posao i to ne bilo kakav. Već dobro plaćen. Sada smo ispod državnog projeka po plaćama i to nije dobro. Naši ljudi ne rade ništa manje nego u drugim, razvijenijim krajevima Hrvatske i zaslužuju i veće plaće. Od 3.000 kuna obitelj danas teško može živjeti. Nažalost, još ima jako puno građana kojima je potrebna pomoć i to ne samo nezaposlenima, već i onima koji rade za male plaće, i izdvajamo značajna proračunska sredstva za jednokratne novčane pomoći, ogrjev, plaćanje režija… Volio bih kada to u budućnosti nebi bilo potrebno. Onda ćemo znati da smo uspjeli.

Je li neki od vaših prijatelja, rodbine ili članova obitelji otišao iz Vinkovaca u potrazi za boljim životom?

Je. Ljudi odlaze kako bi gradili svoje živote, pa i oni s kojima sam ja povezan i blizak. Nisam izuzetak, iako imam svoje mišljenje o iseljavanju. Svatko ima svoj razlog za taj potez, a on kod nekih i nije primarno egzistencijalne prirode.

Imate djecu. Mislite li da će ostati u Vinkovcima kada odrastu?

To je još rano za reći. Još su maleni, ali imat će pravo odabrati svoje puteve. Volio bih dakako kao roditelj da ostanu ovdje, ili u blizini, ali ta odluka neće biti na meni već na njima.

Biste li Vi mogli živjeti negdje drugdje?

Teško. Kada bih morao, vjerojatno bih, ali ja sam teški nostalgičar i kada god se maknem iz ovoga grada jedva čeka da se vratim. Uvijek mi bude žao kada vidim da netko odlazi iz Vinkovaca. Ovaj je grad dao toliko velikih znanstvenika, književnika, glumaca, ljudi iz svijeta estrade, ali većina je, nakon što je stekla status, otišla. Uglavnom u Zagreb.

Što mislite, zašto je tomu tako? Jesmo li previše zatvoren grad, kruta sredina koja ne priznaje uspjeh ili je u pitanju nešto treće?

Ne znam. Ima svega, vjerojatno. Možda je i dijelom razlog što smo relativno mali grad, a male sredine ne pružaju puno mogućnosti za uspjeh. Kada živite u većoj sredini to se mjenja. Mislim da je u Vinkovcima moguće dobro živjeti ali se moramo promjeniti. Mi koji živimo u ovom krasnom gradu. I onda će biti bolje. I to se tiče svih nas. Nema izuzetaka.