ŠARENGRAD, Najnovija događanja vezana za granične sporove Hrvatske i Slovenije te odluku Arbitražnog suda kojom je ovo kompromitirano, europsko pravosudno tijelo dodijelilo Sloveniji tri četvrtine Piranskog zaljeva, guraju u drugi plan granični spor Hrvatske sa Srbijom na Dunavu, izvjestili su iz HSP AS ocjenjujući kako je medijskim eksponiranjem Piranskog zaljeva još uvijek otvoreno pitanje Šarengradske ade neopravdano zanemareno.
“Ne smijemo zaboraviti da sa Slovenijom nismo bili u ratu, a u obrani Istočne Slavonije, Vukovara pa i Šarengradske Ade palo je tisuće hrvatskih života. Takvo stanje i prijelazni period koji traje od Mirne reintegracije 1996. godine svakako je neodrživo u prvom redu za stanovnike Šarengrada, građane Iloka ali i za Hrvatsku ukupno. „Erdutski sporazum“ za koji se hvata srpska strana je konzumiran. Sve potpisano što se u njemu nalazi danas je stvar povijesti”, navodi se u priopćenju za javnost koje potpisuje glavni tajnik HSP AS Pero Ćorić.
Podsjeća kako je Šarengradska ada umjetno stvoreni riječni otok, nastao 1892. godine prokopom Novog Dunava radi nesmetanog riječnog prometa u duljini od 12 kilometara.
“Ovaj veličanstveni riječni otok prekriven je dvije trećine kvalitetnom šumom, a jedna trećina su pašnjaci. Nakon Kopačkog rita to je najveći ornitološki rezervat u ovom dijelu Europe, najveće prirodno mrijestilište divljeg šarana na Dunavu, stanište velikog broja divljih životinja te i danas predstavlja bogato lovište. Na ovom otoku registrirano je pet gnijezda orlova ribara čija su staništa ugrožena i oni su pred nestankom. Prije Domovinskog rata na Adi su stanovnici Šarengrada na prirodan način uzgajali tisuće svinja i krava te stotine konja. Bilo je registrirano više desetaka riječnih ribara (alasa) koji su na taj način prehranjivali svoje brojne obitelji. Danas nažalost imamo registrirana dva ribara, Darka Čuvardića i Denisa Francuzevića od kojih jedan samo izlovljava ribu na području Šarengrada”, navodi Pero Ćorić koji je prošlih dana u društvu nekoliko članova braniteljskih udruga obišao Adu na kojoj su, kako kaže, zatekli katastrofalno stanje.
Stoga poziva Vladu da pristupi rješenju statusa Šarengradske ade jer, kako ocjenjuje, sadašnji „status quo“ pogoduje samo “onima s lijeve strane obale Dunava da i dalje organizirano i nesmetano pljačkaju i devastiraju Adu”.