ZAGREB, VUKOVAR, Florens Hartmann, nekadašnja novinarka francuskog Le Mondea i glasnogovornica Haaškog tribunala je razgovoru za N1 televiziju govorila o tome kako je pronađena masovna grobnica na Ovčari. Prema njenim tiječima 1991. godine se ništa nije znalo o Ovčari te da je jedino bila poznata evakuacija iz vukovarske bolnice.
“Svi se sjećamo kako je Šljivančanin sprječavao promatrače EU-a da nadgledaju evakuaciju i da je jedan dio odvojen autobusima. Pričalo se o 5-6 autobusa ljudi koji su nestali bez traga, većinom ranjenika 20. studenog 1991. godine”, rekla je Hartmann za N1 televiziju.
Govoreći dalje podsjetila je kako su dva novinara francuske televizije bili prisutni u vukovarskoj bolnici u trenutku upada JNA na dan pada Vukovara. Podsjetila je i kako je godinu dana kasnije bila konferencija za novinare povjerenika za ljudska prava UN-a, Tadeusza Mazowieckog na kojoj je objavljen pronalazak grobnice kod Vukovara.
Dodala je i kako je nekadašnji dnevni list Vjesnik objavio jedno neobično svjedočenje od neimenovane osobe koja je preživjela masakr u Ovčari poslije čega je s kolegicom novinarkom odlučila pratiti precizne podatke koje su ih vodile do Ovčare pa na cestu onoga što će se zvati Grabovo.
“Teško smo to pronašle jer je svjedočanstvo Zdenka Novaka, jedinog preživjelog koji je iskočio iz prikolice kad su ga odvodili do masovne grobnice na strijeljanje u noći između 20. i 21. studenog 1991. godine. Trebalo se krenuti prema polju, a tada su ona bila puna mina pa nismo mogli to pretražiti pješke, kako bismo mogli danas”, rekla je Hartmann za N1 televiziju.
Potom su, kako je rekla, zaustavljeni od strane pripadnika ruskih UNPROFOR-aca i naoružanih srpskih vojnika koji su došli trgovati rakiju za naftu.
“Čim su srpski vojnici otišli uzeti naftu s kamiona UN-a su ruski vojnici trebali otići s rakijom. Prijetili smo im da ćemo ih prijaviti za šverc ako nas ne odvedu točno gdje spavaju i gdje su locirani. Tako smo uspjeli doći do lokacije koja je bila 100-tinjak metara od naše lokacije ne znajući kako dalje tražiti. Nakon toga otišle smo u Erdut gdje smo provjerile civilne poslove UN-a ali nismo dobile potvrdu zbog politike neutralnosti UN-a. Ipak, sakupljene informacije bile su dovoljne da objavimo lokaciju grobnice. Imali smo dovoljno informacija, shvatili smo da je lokacija točna i objavili da je u pitanju grobnica gdje je bar jedan broj nestalih ljudi. Procjena je bila da tu otprilike ima 200 ljudi što se pokazalo točnim kad je 1996. godine obavljena ekshumacija”, rekla je za N1 televiziju Hartmann.
