Trebala je to biti još jedna, obična, subota u mjesecu veljači koja se u rano jutro pretvorila u još jednu političku aferu i neviđeni skandal u Hrvatskoj. Naime, još tijekom jutarnjih sati istražitelji USKOK-a i policija došli su u obiteljsku kuću Darka Horvata, tada još ministra u Vladi RH, kako bi izvršili pretres. Horvata se sumnjiči za pogodovanje nekim tvrtkama još tijekom 2018. godine. Rezultat svega je da je Horvat podnio ostavku, koju je Plenković i prihvatio, a i sudac Županijskog suda u Zagrebu odredio mu je pritvor od mjesec dana.
Informacija o pretresu kuće Horvata se u medijima, a onda samim tim i širom Hrvatske, raširila brzinom munje što i ne čudi jer ovo je prvi put da se tako nešto dogodilo, odnosno da je pritvoren netko od aktivnih ministara. Je li Horvat kriv ili nije tek će da se utvrdi, valjda, ali sve ovo što se događa puno govori o Hrvatskoj danas, zašto smo tu gdje smo, zašto su ljudi nezadovoljni i zašto je na desetine tisuća građana tijekom posljednjih nekoliko godina odselilo. Htio to shvatiti predsjednik Vlade Andrej Plenković ili ne, kao i njegovi prethodnici, krivica je prije svega u politici i ljudima koji vode Hrvatsku. Isto se odnosi i na predsjednika RH Zorana Milanovića kao i na njegove prethodnike na tome mjestu. Ne smijemo zaboraviti niti na većinu ministara, državnih tajnika, saborskih zastupnika, predsjednika stranaka ali i župane, gradonačelnike i načelnike. Svi oni odgovorni su što su stvorili državu po svojoj mjeri gdje je sve podređeno njima i njihovim potrebama i željama. Njima ne treba „američki“, niti bilo koji drugi san, oni sve to imaju u Hrvatskoj.
Ali da se vratimo na današnji dan i sve što se dogodilo. U svakoj uređenoj europskoj državi, a posebno državi članici Europske unije koja se ponosi demokracijom, uhićenje aktivnog ministra i sumnja u potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića kao i neke od ministara (Josip Aladrović) i bivšeg ministra (Tomislav Tolušić) bio bi razlog za ostavku i raspisivanje izvanrednih izbora. Ne smijemo zaboraviti niti nadaleko poznatog ministra TĆ (Tomislav Ćorić) koji se također dovodi u vezi s nekim nezakonitim radnjama. Poslije svega postavlja se pitanje kako će Milošević, Aladrović i Ćorić govoriti o bilo kakvim projektima, obnovi Zagreba i Banije i slično. Oni su poslije ovoga, jednom riječju, potrošeni. Što je najgore oni nisu jedini jer na isti način se gleda i na neke druge aktualne ministre koji se do sada i nisu baš iskazali svojim radom i rezultatima.
Tu je ključna uloga premijera Andreja Plenkovića koji je još u petak poručio oporbenim strankama: „Da se ne trepavice postave, neće nikoga maknuti“. Dan poslije Horvata nije nitko maknuo od njih, jer oni to zaista i ne mogu, ali je jesu USKOK i DORH. Da je pravi, a po dosadašnjim izjavama ne ukazuje na to, Plenković bi još danas dao ostavku jer on je i najveći krivac za sve ovo što se događa s njegovim ministrima. Poručio bi građanima da se osjeća odgovornim i da želi omogućiti građanima da na izborima odluče tko će ih voditi. U kakvom je stanju oporba HDZ bi vjerojatno ponovno pobijedio i slagao Vladu. Tako bi dobio i jasnu poruku građana da žele njega za premijera, a samim tim i odriješene ruke da konačno nešto napravi. U isto vrijeme mogao bi da se riješi i nekih od nesposobnih ministara i možda napravi nekakav iskorak za bolje sutra Hrvatske. Ukoliko to ne napravi, a sve ukazuje da neće, svaki slijedeći dan će biti pravo mučenje i za Plenkovića, i za Vladu, i za ministre ali i za sve građane. Htio on to priznati ili ne ali ovom sastavu Vlade RH se više ne vjeruje. Jednostavno rečeno njihovim odlukama se više neće vjerovati jer kako vjerovati ljudima koji su sjedili i usko surađivali s osobama koje su uhićenje i sumnjiče se za razna pogodavanja.
I na kraju, Plenković je vjerojatno najkvalitetniji političar u Hrvatskoj ali i političar koji očigledno ne zna odabrati kvalitetne kadrove. Toliko je govorio o svojim istančanim radarima koji, na njegovu žalost, svako malo zakažu. Uz Horvata treba li podsjećati na Žalac, Kuščevića, Kujundžića… To mu je i najveći problem i osnovni razlog zašto se svako jutro, kada se budi, strahuje što će pročitati u novinama i portalima, ili saznati na televizijama. Sada strahuje i od daljih postupanja DORH-a. Što je najgore po njega, ako nešto ne napravi, nastaviti će strahovati i idućih mjeseci. Drugi njegov problem je što ne vjeruje nikome i što je iznimno osjetljiv na sve prozivke. Čovjek si je umislio da je najbolji, da su njegove odluke najbolje, da je u državi sve super, da su ljudi sretni… Pri tome je se tijekom godina koliko je na čelu Hrvatske posvađao sa svim političkim strankama koje već ne surađuju s njim tako da se postavlja i pitanje s kim bi on u budućnosti mogao složiti saborsku većinu.
Kako god, da nije tužno bilo bi za plakati. Obilnim građanima preostaje samo da kupe dovoljne količine kokica, sjednu i prate sve što se događa jer sve ovo što se događa posljednjih dana sigurno nije kraj. Nekako imam osjećaj da smo tek na početku.
