Prve zajednice zemljoradnika na prostor Istočne Hrvatske dolaze oko 6300. g. pr. Kr. Sa sobom donose umijeće izrade keramike, pripitomljene životinje i znanje o uzgoju biljaka, ali i nove društvene odnose, ideologiju i religiju. Život i opstanak zasnivaju na poljoprivredi, što podrazumijeva sjedilački način života i izgradnju trajnih nastambi.
Ljudi prvih naselja
Najstariji nalazi koji pričaju o naseljavanju Vinkovaca potječu iz ranog i srednjeg mlađeg kamenog doba (neolitika), a za sobom ih je ostavila starčevačka kultura. Ona na prostor istočne Slavonije dolazi kao već formirana kultura koja je svoj put započela znatno ranije, daleko na Anadolskoj visoravni. Prema postojećim apsolutnim datumima ta kultura obuhvaća vrijeme između 6200. i 5400. godine pr. Kr., a rasprostirala se od istočnih granica Slavonije sve do Bjelovara na zapadu. Naziv je dobila po nalazištu Starčevo pokraj Pančeva u Srbiji. U Vinkovcima tragove starčevačke kulture možemo pratiti kroz čitavo vrijeme njezina trajanja
Prvi nalazi starčevačke kulture u Vinkovcima otkriveni su 1951. godine, no sedamdesetih je u obimnim arheološkim istraživanjima otkriveno veliko naselje koje se smjestilo na lijevoj, višoj obali Bosuta u dužini većoj od jednog kilometra. Naselje se protezalo od hotela Slavonija uz Bosut, na zapad duž Šetališta D. Švagelja i Duge ulice, pa do lokacije današnjeg VSC-a. Istražena površina tog naselja iznosi 11 614 četvornih metara, što ga čini jednim od najvećih do sada istraženih naselja starčevačke kulture u Hrvatskoj.
Još jedno starčevačko naselje ležalo je na području Ervenice, stotinjak metara jugoistočno od tella Tržnica, od kojeg ga dijeli samo utok potoka Ervenice u Bosut. To je naselje otkriveno 1957. godine prilikom istraživanja naselja sopotske kulture. Na desnoj, nižoj obali Bosuta, na lokalitetu Pjeskane, otkriveno je godinu ranije i privremeno sezonsko stanište. Najzapadniji nalazi starčevačke kulture u gradu otkriveni su 2009. godine na Lapovcima, na mjestu gdje se danas nalazi Kaufland.
Vjeruje se kako starčevačka naselja nikad nisu bila daleko jedna od drugih, nego grupirana na udaljenosti od 3 do 5 kilometara. Ljudi te kulture živjeli su u zemunicama ukopanima u zemlju do 1,5 metara maksimalne dubine. Takav je oblik gradnje najvjerojatnije pružao najbolji zaklon od hladnih vjetrova koji su puhali ovom našom nizinom.
Od zemunice…
Iskopavanja koja su u Vinkovcima provedena 1977. i 1978. godine otkrila su nam kako su te nastambe izgledale. Arheolozi su otkrili zemunicu u obliku osmice, s dvije prostorije ukopane jedan metar ispod tadašnje površine, dugu 8 metara i 3 metra široku. Kosi tragovi ukopanih kolaca oko zemunice pokazuju da je imala kosi krov koji se uzdizao iznad ukopanog životnog prostora. Arheolozi su onomad u te precizno iskopane rupe postavili nove kolce, pa saznali da su se te „grede“ preklapale nad središtima prostorija na visini od 160 centimetara. Ta krovna konstrukcija bila je pokrivena trskom koja je rasla sasvim blizu, na obalama Bosuta.
Ispred središnjeg dijela zemunice, točno pred njezinim ulazom, s vanjske se strane nalazilo ognjište. Ono je djelomično zagrijavalo unutrašnjost nastambe, ali i štitilo ulaz od nepozvanih životinja kojih je u ono doba bilo poprilično. Ulaz je bio okrenut prema jugu. Sa suprotne strane zemunice pronađena je ukopana jama i pravilni rov dug 6 metara, dubok manje od metra i širok oko 60 centimetara. Jame su u pravilu služile za spremanje hrane ili zbrinjavanje otpada. No, za rovove još uvijek ne znamo čemu su služili, iako su često pronalaženi u starčevačkim naseljima.
Možda najznačajniji nalaz tih iskapanja otkriven je van zemunice. Sa sjeverne strane, desetak metara od kuće i dugog rova pronađena je poluukopana peć za pečenje keramike s bočnim zidovima dva metra duljine i 0,8 metara širine, te pola metra očuvane visine zidova. Tvrdi se da je to najstarija peć za keramiku u europskim relacijama.
Keramika je pokazatelj koji arheolozima služi kako bi određene nalaze smjestili u određeno razdoblje. Starčevačka kultura za sobom je ostavila grubu, uporabnu keramiku, ali i finije obrađene zdjele na ravnoj ili povišenoj nozi, ukrašene i oslikane.
Foto: Gordana Ilić Ostojić
No, ljudi tog razdoblja izrađivali su i nešto posebno – žrtvenike. Iako ta riječ u misli priziva goleme strukture i krvave rituale koje poznajemo iz filmova, starčevački su žrtvenici, zapravo, keramičke posude neobičnih oblika, na postolju s četiri nožice i udubljenjem u obliku zdjele. Očito su bili predmet kultnog obilježja, a vjerojatno su služile (samo) za žrtve ljevanice. Najveći broj žrtvenika svih vrsta otkriven je u Vinkovcima.
… do nadzemne kućice
Arheološka iskopavanja u Dugoj ulici 1993. godine otkrila su ostatke neukopane podnice od nabijene ilovače obrubljene rupama od kolaca. Bio je to prvi put da je na hrvatskim lokalitetima istražen dio starčevačke nadzemne kuće. Ta je kuća vjerojatno bila četverokutnog tlocrta, a osnovu su joj činili u zemlju zabijeni bočni, deblji kolci između kojih je bio pleter od šiblja premazan glinom.
Podizanje takvog objekta nije bio uobičajen način stanovanja starčevačke populacije, što nam možda govori o promjenama koje nastupaju početkom kasnog neolitika, a vidljive su i u pojavi drugačije keramike, te izboru novih položaja za osnivanje naselja.
Pridošlice s istoka
Početkom kasnog neolitika, 5500. godine pr. Kr. u najistočnijem području starčevačke kulture starosjedioce je potisnula novopridošla vinčanska kultura, koja u potrazi za novim životnim prostorom počinje seliti ka zapadu.
Vinčanska kultura je prapovijesna kultura kasnoga neolitika i ranog eneolitika, a ime je dobila po nalazištu Vinči kraj Beograda koje je otkriveno 1908. godine. Bila je to prva kultura koja je koristila metal i živjela od ograničenih resursa – bakra i zlata. Svojim znatno višim standardom vinčanska se kultura na prostoru Vinkovaca transformira i rađa novu kulturu – sopotsku.
Gordana Ilić Ostojić
Nastavlja se…
Izvori: Vinkovci u svijetu arheologije; Najstariji europski grad – Vinkovci od neolitika do danas; Arheološki odjel GMVK – vodič kroz postav; Gradski muzej Vinkovci
