Nikada nisam bio pretjerano pasionirani ljubitelj nogometa. Nekako su mi draži neki drugi sportovi, ali uvijek bi mi bilo drago kad bih čuo da je Cibalia pobjedila. Ako sam već morao nešto osjećati i birati koji podržati nogometni klub, uvijek bih se opredjelio za Cibaliju. Jer su iz Vinkovaca, odakle sam i ja. I to je jednostavno bilo i ostalo tako, kao izraz nekakvog lokal patriotizma prema klubu koji ćemo, kako je odlučila hrvatska krovna nogometna organizacija, od jeseni gledati ne u 2., već u 3. hrvatskoj nogometnoj ligi. Istok. Je li Cibalija, koja iduće godine slavi 100 godina postojanja (očito danas i ne baš uspješnog) zaslužila da se od jeseni nadmeće s najboljim trećeligašima Istoka i na, za trećeligaške pojmove velebnom stadionu, dočekuje ekipe iz Ivankova, Čepina, Belišća…? I je li upće to pravo poitanje? Čini mi se da nije. Jer, nije u slučaju Cibalije uopće upitno je li ju zla kob stigla s pravom ili ne. U situaciji kada vam HEP isključi struju jer ju niste platili, uzalud je bijesniti na HEP već glavu treba okrenuti prema onome tko je zaboravio platiti račun, reagirati na prvu, drugu i treću opomenu koje su revni HEP-ovci uredno ostavljali u poštanskom sandučiću. Nešto slično se dogodilo i Cibaliji. Računi su stizali, s njima i opomene. Vrč kažu idu na vodu dok se ne razbije. Sada, kada je zavladala tama jer je struja isključena, a svjetlo ugašeno, stižu najave o potrebi potpune reorganizacije kluba jer, ne treba izgubiti iz vida činjenicu da su pored seniorske, iz prve lige ispale i sve ostale svjetlomodre selekcije, što dovoljno govori o stanju u klubu. Ostaje nedorečeno zašto se reorganizacija i novo preslagivanje nije obavilo tijekom sezone dok se još moglo nešto spasiti i utjecati na konačni rasplet cijele priče. Vjerojatno se išlo na onu „ma, provući ćemo se kao i svake godine, platit ćemo neki sitan dug, s zahtjevnijima potpisati sporazume o naknadnom plaćanju, a iduće sezone ko živ, ko mrtav, valjda će biti bolje“. Ključna riječ već duži niz godina u hrvatskom nogometu je novac. Prošlo svršeno je vrijeme kada se igralo za čast i gajbu piva. U toj situciji Cibalija, koja je ništa drugo nego odraz stanja u kojem se nalazi cijela Vukovarsko-srijemska županija, unaprijed je osuđena na neuspjeh. Nije da se nije ulagalo u klub, nije da u njemu rade neznalice. Nije neupitna niti dobra volja da se klub postavi na zdrave temelje. U pitanju je novac i to dosta novca. U pitanju su dugovi koje nažalost vučete za sobom u bilo koju ligu vas premjeste. Osim, ukoliko ne proglasite stečaj kako bi zajebali sve one kojima ste dužni i neopterećenog računa i proračuna (za savjest o tom potom) krenete u novi život, od nule i pod novim imenom. Recimo, Cibalija 2018. Ali, uz jedan jako bitan preduvjet. Maknuti politiku i političare što dalje od Cibalije. Dozirat ih tek u mjeri koliko je potrebno da odrade neke stvari koje samo politika i političari trebaju i mogu. Cibalija je bila, jeste i treba ostati, uz NK Osijek, institucija nogometa u Slavoniji. A da bi kao takva mogla i dalje figurirati nije problem igranje u trećoj ligi već hitan pronalazak novog vlasnika, voljnog da upumpa milijune u klub. Voljnog da plati, ali i gospodari klubom. Jer, sve je drugačije kada ulažete vlastiti novac. Tada vam nije svjedno gdje će on završiti. Svaki iole pametan poduzetnik, kojemu Cibalia neće biti samo privjesak na ključevima skupoga mercedesa kojega tko zna kako je stekao, gledat će da Cibalija napreduje jer time napreduje i on. I to je jedino rješenje za Cibaliju. Ostalo smo već probali. I znamo kako je završilo.
