CERNA, Smještena na obalama Biđa, Bosuta, Bitulje, Berave i Krajc kanala, Cerna je jedno od onih slavonskim sela u kojima bi, kao što kaže pjesma, “baš lipo živit bilo”. I onaj tko bi došao u to mjesto na pola puta između Vinkovaca i Županje, brzo bi se upoznao s brojnim specifičnostima nove sredine, da primjerice postoji “velika” i “mala” Cerna, kao i da mnogi Cernu znaju nazivat slavonskom Venecijom jer obale njezinih rijeka povezuje čak sedam mostova. A nekada ih bilo i više.
I kroz takvu Cernu i preko svih njezinih mostova i ove veljače projahali su sudionici pokladnog jahanja, nastavljači tradicije predaka županjske Posavine koji su hrabro branili svoj kraj od Turaka u ono neko doba kada se nedaleka Bosna nalazila pod vlašću turskog carstva kojemu ni česti uleti na tadaašnje habsburško područje oko Županje nisu bili previše mrski.
“Njegovao se običaj pokladnog jahanja u županjskom kraju u godinama još prije II. svjetskog rata, a onda je nestao. S običajem nestali i konji iz ovih krajeva ali na sreću, nakon Domovinskog rata, obnovljen je”, priča Ilija Nikolić poznatiji po selu kao Franjkov, nekadašnji učitelj, a danas uvježbava tamburaše ceranskog KUD-a “Tomislav”.
Pojašnjava kako je riječ o obnovi stare graničarske tradicije kraja oko Županje u kojoj se, kako kaže, jahači zovu serežani. Habsburška Monarhija počevši od 1701.godine donosi niz naredbi o organizaciji i reorganizaciji “granice na Savi” tj. Vojne Krajine. Vojna krajina smješta u Cernu upravu 8. kompanije Brodske regimente. Prilikom osnivanja Vojne krajine u Slavoniji 1702. godine. Cerna je imala 34 kuće i domaćinstva, iz kojih je bio unovačen 31 krajišnik, kažu povjesni podaci.
Po riječima Ilije Nikolića Franjkovog, od tih vremena do danas puno se toga promjenilo, a i Cerna je postala puno veća te u njoj po zadnjem popisu stanovništa živi nešto više od 4.500 stanovnika. Kazuje kako najstariji mještani tvrde da je Cerna nekada imala i 12 mostova.
“Zbog tih mostova zovu nas i slavonskom Venecijom. Danas ih nema doduše 12, ali ima ih. Oni stari su se modernizirali, a drveni pješački se srušili. Danas ih je ukupno sedam u funkciji”, priča dodajući kako je svaki treći Ceranac ribolovac, upravo zbog činjenice da Cerna leži na brojnim vodotocima.
U veljači okovanoj niskim temperaturama na obalama ih baš i nema, a nije ni vrijeme za ribolov. Vrijeme je poklada, vesele pjesme i narodnih običaja koje u ovo doba godine ulicama brojnih slavonskih sela i gradova pronose pokladni jahači. Nije Cerna tu izuzetak. Dugo je u subotu ceranskim ulicama odjekivala pjesma jahača, pogošćenih kako spada kod svojih domaćina, a ovi bi im se, prije nego potjeraju konje prema idućem odredištu, zahvalili tradicionalnim napjevom “Domaćine na svemu ti hvala što nam tvoja desna ruka dala!”.
