Vukovarac Igor Mihelić, predsjednik HPD Vučedol Vukovar, poznat i kao čovjek koji bez problema osvaja najviše svjetske planinske vrhove, javio se s novom zabilješkom, ovoga puta posvećenoj usponu na Bitoraj, šumovitu planinu u zapadnom dijelu Gorskog kotara. I pisanu samo njemu svojstvenim stilom te ju donosimo u cijelosti.
Sastojci:
* 7 ljudi
* 7 pretovarenih ruksaka
* lampice adventa u Delnicama
* malo kuhanog vina
* Bitorajka okružena snijegom
* ogroman puni mjesec
* kiflice, k′o iz svatova (nenamazane jajima)
* prstohvat dobre volje
Fil:
Obećat im da će sve biti kao u sred ljeta, da neće biti hladno i da će vreća za spavanje koju nose biti dovoljno topla. Zabraniti im da serendaju, jer to smije samo šef. Nagovoriti ih da nose što više hrane, tako da ti ne moraš nositi ništa. Obećati im i noćni uspon na Bitoraj, ali naravno dva sata prije ponoći, dok pijemo topli čaj i pripremamo se za pohod, pričati im o medvjedima i vukovima, kad ih možete sresti ili čuti, pa čak i razlikovati u mraku po boji očiju (nakon priče Maja je skoro odustala, al’ nije imala s kim ostati u skloništu, pa je na kraju ipak pošla na vrh).
Priprema:
Koliko god da je sad lijepo kući uz vatru, toliko je lijepo i potrebno povremeno promijeniti okoliš. Zavrtiti stvari u svom životu i promijeniti kut gledanja. Iako smo krenuli na jednostavno planinarenje u sklonište koje je okovano snijegom s ciljem da uživamo u borovima i drvenoj kućici na osami, morali smo zastati u Delnicama i zaplesati s domaćim ljudima. Na kratko uživati u čaroliji adventa…..možda je to ključan sastojak za „Čaroliju sa Bitoraja“ ili je ipak presudan prstohvat dobre volje. Odlučit ću se za prstohvat dobre volje kao ključan sastojak ovog prekrasnog božičnog kolača. Kad sve to tako zajedno ubacimo i izmiješamo, dobijemo drvenu kućicu u snijegu Gorskog kotara, dobijemo osmjeh na licu zadovoljnih ljudi koji sjede uz peć i piju čaj. Dobijemo zajednicu aktivnih koja je kreirala „Čaroliju sa Bitoraja“. Kako svaka čarolija ima i svoj najčarobniji trenutak tako smo i mi doživjeli naš. Prilikom noćnog uspona na Bitoraj mjesec je bio pun. Bajka je zasjala u svom punom sjaju, a prizor s vrha na mnogobrojne okolne prehodane vrhove pamtit ćemo trajno. Snijeg koji škripi pod nogama, vjetar, čisto nebo i ogroman mjesec iznad nas pretvorili su Bitoraj u jedan prekrasni “božićni kolač” (još nam je samo falio Djeda Mraz da protutnji na kolima ).
Servirati:
Jednom godišnje da se ljudi požele, a da nije prečesto jer jedino tako i samo tako čarolija i dalje može biti čarolija.