Boravak u prirodi blagotvorno utječe na naše zdravlje. Ono štiti naš vid, oslobađa nas od stresa, pozitivno utječe na mentalno zdravlje, smanjuje rizik od pojave kardiovaskularnih bolesti, i tako dalje, i tako dalje. Da pogodim, nisam vam rekla ništa što vi već ne znate, je li tako? Svi mi odavno znamo da je boravak u prirodi dobar za nas i za naše zdravlje. Međutim, dopire li zaista ta spoznaja do nas?
Čovjek bi pomislio da će nam dolaskom modernih vremena i nove tehnologije biti lakše. Kada želimo pronaći neku informaciju, sjednemo za laptop i googlamo. Kada nam je dosadno, uzmemo mobitel i vrijeme provodimo na društvenim mrežama. Kada želimo proslijediti neku informaciju, ponovno sjednemo za laptop i šaljemo mailove. Sve se rjeđe družimo i sve rjeđe razgovaramo jedni s drugima. I ono najgore, sve smo manje posvećeni sami sebi. Jurimo po cijele dane pognutih glava. Zakopavamo se u posao, radeći duple smjene ili više poslova. Da, razumijem, radimo to da bi sebi priskrbili nešto, da bi svojoj obitelji osigurali sigurnost i dobru budućnost. Ali u tvom tom trčanju i jurcanju, događaju se dvije stvari. Jedna je da život prolazi kraj nas a mi ga ne vidimo jer smo toliko zaokupljeni poslom i mišlju da si morao priskrbiti što više. Druga je ta da smo toliko fokusirani na budućnost, da ne vidimo sadašnjost.
Ne ostavljamo si vremena za sebe, ne ostavljamo si prostor da udahnemo i samo uživamo u trenutku. Naše tijelo i naš um nisu stvoreni za konstantna opterećenja. I upravo je to glavni razlog sve češćih bolesti u današnje vrijeme i to
ne samo kod starije populacije nego i mladih. Naše tijelo treba odmor a naš mozak treba pauzu.I pod tim ne mislim na sjedenje ispred televizora i praćenje ispraznih serija. Ne mislim na tipkanje po mobitelu i pregledavanje Instagram storya. Mislim na pravi odmor, od stresa, od posla, od tehnologije. Mislim na boravak u prirodi! Zaista nema potrebe da vam pišem na tri stranice koje su sve dobrobiti boravka u prirodi, jer svi to dobro znate. I zaista nema smisla da vas pokušavam nagovoriti na nešto ako sami nemate želju i volju. Ali mogu vas zamoliti da razmislite kako se osjećate trenutno. Osluhnite svoje tijelo i razmislite, koliko ste umorni?
Svi se mi trudimo dati uvijek sve od sebe, biti najbolji što možemo. I svi se trudimo priskrbiti svojoj obitelji sve najbolje. Ali je li to u svakom trenutku najbolje i za nas same? Do kada možete raditi po 12 sati dnevno? Do kada možete juriti okolo i povlačiti na sve strane? Dajte si vremena da se pobrinete sami za sebe. Jer ako vi to ne učinite, neće nitko za vas to učiniti. Priroda na nas djeluje kao lijek, to nije tajna. Stoga, izađite na van, odite u šumu ili do prvog parka koji imate. Prošećite, osluškujte pjev ptica, udahnite svjež zrak, osjetite toplinu sunca na licu i dopustite si da uživate u trenutku. Dopustite si da na pola sata/sat zaboravite na posao i probleme, da se opustite i posvetite sami sebi. Jer i vi ste važni.
I zapamtite, budućnost neće značiti ništa, ako se izgubite u sadašnjosti!
Lorena Draženović specijalizirala je kineziterapiju na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Magistra je kineziologije, kineziterapeut i Halliwick instruktor. Za znanstveni rad o temi “Pet zastava, pet medalja, osam Olimpijskih igara: Jasna Šekarić – studija slučaja” nagrađena je Rektorovom nagradom. Već na trećoj godini fakulteta počela je volonterski raditi s djecom s teškoćama u razvoju, a u tom području djeluje i danas. Sudjelovala je na brojnim znanstveno – stručnim konferencijama većinom kao izlagač vlastiti radova. Iza sebe ima objavljena četiri stručna rada te nekoliko nagrada za iste.
