Piše: Gordana Ilić-Ostojić
Za razliku od člankonožaca i mekušaca, ljudska bića pripadaju skupini deuterostoma. Prvi proto-organ koji ljudski zametak razvije je blastopor. Blastopor je finiji, medicinski izraz za šupak. Neki predstavnici ljudskoga roda zauvijek ostanu u toj fazi šupka.
(Nakon ovoga uvoda, počet ću s ozbiljnim prostačenjem, pa sve kojima to smeta savjetujem da prestanu čitati.)
Godina je 2020, a ja imam gotovo pola stoljeća na leđima. U tih pedesetak godina, uspjela sam se pomiriti s činjenicom da većina muškaraca, razgovarajući sa mnom, uglavnom bulji u moje sise. I nema veze što zapravo nemam spektakularne sise. I nema veze što ponekad baš pametno zborim. Oni su fokusirani na buljenje. Muška posla, jel’.
No evo se pojaviše zadnjih dana likovi koji uopće ne razgovaraju sa mnom (jer sve znaju bolje od mene, valjda), nego bulje u moje međunožje. I raspredaju što bi s tim mojim međunožjem trebalo napraviti. Što ja sa svojim međunožjem smijem, ne smijem ili moram. Takvima bih toplo preporučila da se zagledaju u svoje gaće. Možda tamo leži problem koji ih zapravo tišti?
Moj je stav po pitanju raspolaganja vlastitim tijelom prilično jednostavan. Nemaš jajnike i maternicu? Odjebi od mojih. Imaš jajnike i maternicu? Vodi računa o njima, idi redovito na preventivne preglede, rađaj, ne rađaj, radi što hoćeš… ali odjebi od mojih.
Prvo se oglasio profesor Raspudić: ne znam je li mi skandaloznija njegova izjava da treba ukinuti Ustavni sud ili da silovanim ženama treba zabraniti pobačaj. Kao primjer navodi kako su se djeca – plodovi ratnog silovanja u Bosni i Hercegovini – realizirala u sretne ljude. I to mu služi kao opravdanje da ne treba pobaciti dijete začeto silovanjem. Prigodno ne spominje da su mnoge žrtve silovanja u Bosni držane mjesecima u zarobljeništvu kako bi njihove trudnoće dovoljno odmakle i uskratila im se mogućnost pobačaja. Radili su to i Srbi u svojim logorima, no bogami i Raspudićevi Hercegovci u Dretelju. Ne znam odakle je blastopor Raspudić izvukao podatke na kojima temelji svoja uvjerenja, no ja bih mu preporučila da dodatno poradi na njima. I da ne uzima silovane žene u svoja pogana usta samo zarad smještanja njegove cijenjene filozofske guzice u saborsku klupu. Guzice koja je napisala: “Tješi me ipak pomisao da živimo u slobodnoj, demokratskoj i pluralističkoj Hrvatskoj u kojoj imamo slobodu mišljenja i političkog djelovanja, bez straha od inkvizitora i/ili ideoloških komesara koji će propisivati što se smije, a što ne smije govoriti i dehumanizirati one koji nisu na “liniji”. I čini se da ta sloboda treba biti njegovo ekskluzivno pravo, nedopušteno nama s jajnicima i maternicama. Začuđujuće je što sve predaje na našim fakultetima.
Nakon ovog akademskog prvaka, eto još jednog doktora znanosti koji bi regulirao pitanja mog međunožja. Škoro je ženama jednom rečenicom oduzeo poslovnu sposobnost preporučivši ženama žrtvama silovanja da o mogućem pobačaju rasprave s obitelji. Vjerojatno ženski mozak ne može sam procesuirati takvo jedno pitanje, pa mu treba pomoći. Čudi me kako je u mrežu za pomoć nije uključio i lokalnog svećenika. Stvar mi se bez popa jednostavno čini nekompletiranom.
I dođe tako blastopor Škoro u Vukovar prije par dana, kako bi sa svojim nositeljem liste – nesuđenim doktorom znanosti – predstavio svoj plan i program od kojem će svima biti bolje. Svima koji nemaju maternicu i jajnike, naravno. Mjesecima već trabunja kako je njegova politika briga za javno dobro pa to ni u Vukovaru nije propustio spomenuti. I to je u redu, ako pod javnim dobrom podrazumijeva vode, šume, zrak i sunce. No ni po jednoj definiciji pičke, maternice i jajnici ne ulaze u javna dobra, stoga neka ih se okane i ne pokušava upravljati njima. Naposlijetku je „Vukovarčankama i Vukovarčanima” (sic!) predstavio svoju perjanicu za 5. izbornu jedinicu, kako reče: hrabrog gradonačelnika. Ne znam je li hrabri blastopor Penava Škoru na kasnijem prigodnom domjenku upoznao sa silovanim ženama Vukovara. Ni je li Škoro svoje teze o silovanju i pobačaju možda prodiskutirao s njima. Bilo bi zanimljivo znati odnose li se njegove teze samo na žene koje su silovali „naši”, ili i na one koje su silovali „njihovi”.
I inače me taj pro-life Škoro inspirira na bezbroj pitanja. Je li naplaćivao svoj preskupi parking kod bolnice Merkur i trudnicama? I majkama s malom djecom? Rekla bih da jeste, jer mi djeluje kao lik koji trudnicu ne bi pustio preko reda ni na šalteru općine, a kamoli na njoj izgubio 15 kuna na sat. No, ako ćemo pošteno, izjavio je da država treba biti ta koja će pomoći majkama, ne blastopor Škoro osobno. A država smo ja i vi. On lupeta, mi plaćamo račun. Isti taj pro-life Škoro svojedobno je pisao pjesme posvećene osuđeniku za pokolj u Ahmićima. Pokolj u kojem je ubijeno jedanaestero djece. A jebi ga, izgleda kako u Škorinom svemiru nisu sva djeca ista.
No ima još nešto što me posebno raspižđuje u odnosu na doktora Škoru, a i njegovog „umalo doktora” nositelja Penavu kojem su inače puna usta žrtava rata, pa bi to trebalo podrazumijevati i žrtve ratnog silovanja. Ovaj grad – Vukovar – branilo je puno žena. Branile su ga jedna Vaska, jedna Mira, jedna Jelica, jedna Eta. Sve su bile ranjene na bojištu. Neke su bile zarobljene. Sve su časno služile svojoj domovini. I sad jedna pobjegulja Škoro, kojem se ratni put sastoji od bijega u USA i jedan Penava koji je bio valjda predragocjen za uniformu, sebi uzimaju za pravo što takve žene trebaju, moraju ili smiju. Ma marš!
Tragedija cijele priče je u tome što će buduća vlada – odlukom Ustavnog suda od prije tri godina – morati donijeti novi Zakon o pobačaju. Tako da ovo sadističko razvlačenje žena nije samo puko blebetanje u nedostatku – recimo – smislenih gospodarskih prijedloga, nego priprema terena za nova zakonska rješenja.
Iskreno, prvih dana sam svim ovim blastoporima i njihovim podržavateljima poželjela da ih siluju. Grupno i opetovano. Po mogućnosti crnci. Pobrisala sam dobar dio njihovih obožavatelja s Fejsa, a s posebnim guštom jednog prodavača auto-dijelova koji se osjetio pozvanim ne samo tumačiti Škorine izjave o silovanim ženama nego ih proširiti na način da on zna kako bi se one nakon silovanja trebale osjećati i ponašati. To je naše društvo: lik se kuži i u anlasere, i u pičke, i u njihove neuroze. Blago nama s jajnicima i maternicama sa takvima.
No, nakon nekog vremena sam modificirala svoje želje. Želim im svima puno kćeri. Kćeri koje će iskreno voljeti. Kćeri nad kojima će strepiti. Jer će iste – zaslugom ovih blastopora – biti sve više okružene ženomrscima koji su valjda u sukobu sa svojom latentnom homoseksualnoću. Likovima koji će ima „dati po prstima” ako se pobune. Likovima koji u konverzaciji radije koriste uskličnik nego upitnik (što ukazuje na erektilnu disfunkciju, ako mene pitate). Likovima koji prigodno zaboravljaju da 50 % glasačkog tijela čine žene.
Drage žene, nemojte vi s uma smetnuti taj podatak. I kaznite šupke na glasačkom mjestu. Dok još možete.
Napomena:
Ilustracija ovoga teksta je screenshot javnih tweetova Ivana Topića, kandidata Desne lige u VII izbornoj jedinici.
