RAČINOVCI, Vukovarsko – srijemska županija poznata je po svojim plodnim poljima na kojima se najčešće uzgajaju, kako je to već desetljećima u nazad, tradicionalne kulture poput pšenice, kukuruza, šećerne repe… Zadnjih godina sve je više poljoprivrednika koji se odlučuju za povrtlarstvo, odnosno kulture poput češnjaka, paprike, krastavaca, ali i poljoprivrednika koji se odlučuju za ekološku poljoprivredu. Jedan od takvih je i Andrija Kovačić iz Račinovaca, vlasnik OPG Andrija Kovačić, koji važi za jednoga od najvećih ekoloških poljoprivrednika u Vukovarsko – srijemskoj županiji. Trenutačno Kovačić u eko uzgoju ima 55 hektara poljoprivrednih površina na kojima uzgaja lubenice, dinje, soju, pir, zob, kruške, šljive, jabuke…
„S ekološkom poljoprivredom počeo sam se baviti još 2004. godine kada sam zasadio prve površine lubenicama. Do tada sam se i ja bavio tradicionalnom poljoprivredom. Poslije toga iz godine u godinu povećavao sam površine u eko uzgoju. Osnovna prednost eko proizvoda je što su oni zdraviji jer se biljke ne tretiraju s većinom pesticida i herbicida jer su zabranjeno. Tijekom prošle godine imao sam 7 hektara zasađeno lubenicama i dinjama. Inače se proizvodnjom lubenica bavim od kako znam za sebe“, rekao je Kovačić.
Govoreći o svojim počecima bavljenja eko uzgojem kaže kako je zapravo vidio mogućnost da u takvoj vrsti poljoprivrede napreduje i dalje se razvija kao poljoprivrednik. Dodatna prednost eko poljoprivrede je što postoje mnogi ljudi koji žele hraniti se takvom vrstom hrane iako je ona u pravilu skuplja nego ona uobičajena i koja je i danas puno raširenija. Sve više se eko proizvodi prodaju i na istoku Hrvatske gdje su mnogi svjesni prednosti te im nije problem i skuplje platiti nešto ako se radi o eko uzgoju. I trgovački lanci sve više traže eko proizvode, a Kovačić proizvedenu eko soju i pir sa svojih polja i izvozi u Austriju i Njemačku.
„Prošla godina bila je radi epidemije korona virusa prilično zahtjevna posebno kada je riječ o prodaji. Zabilježio sam smanjenu prodaju ali se ipak sve nekako zaokružilo. Na kraju mogu reći da sam zadovoljan iako je svakako moglo biti i bolje“, kaže Kovačić dodajući i kako je iznimno važno stalno educiranje i razvijanje tržišta.
Podsjetio je kako je eko poljoprivreda zahtjevnija od tradicionalne prije svega jer velika većina pesticida nije dozvoljena za upotrebu. Kovačić kaže kako je tek nekoliko njih dozvoljeno za prihranu i zaštitu dok za suzbijanje korova nema ništa na listi dozvoljenih kemijskih pomagala. Stoga se velika većina radova obavlja ručno. Svjesni su toga i u Ministarstvu poljoprivrede pa su zato i poticaji za eko uzgoj ipak veći od poticaja u klasičnom uzgoju što zbog troškova i intenzivnog rada puno znači. Kako se radi o eko uzgoju svake godine mora biti spreman i na eko nadzor. Uz sve to na kraju su opet ovisni u vremenu, kiši, suši, ledu i raznim nametnicima.
„Poljoprivreda je i inače težak posao, a kada je riječ o eko poljoprivredi mogu reći kako je to krvav posao. Obrađujem 55 hektara zemlje tako da sve to zahtjeva jako puno ljudskog rada. Radim većinu toga sam, a kada su neki veliki radovi, poput sjetve i kopanja, onda zaposlim sezonce. Međutim, i sezonce je sve teže pronaći jer su sela sve praznija i nema ljudi. Međutim, nikada se nisam pokajao što sam ušao u ovakvu vrstu poljoprivrede. Zadovoljan sam i svakako da ću i dalje baviti se eko poljoprivredom“, zaključio je Kovačić.
